Antara ibn Šedad
From Wikipedia, the free encyclopedia
Antara ibn Šedad, (ʿAntara ibn Šaddād, arapski: عنترة بن شداد; oko 525.- oko 615.)[1] arapski je pjesnik i ratnik rođen kao sin crne robinje, uzdigao se ne samo do plemićkog ugleda, već do simbola viteške časti.U literaturi poznat i kao "Ahil arabljanskog herojskog doba", jer je nesumnjivo bio najslavniji ratnik prijeislamskog doba. Otac mu je bio slobodni Arabljanin iz plemena Abs, a majka robinja, crna Abisinka, po imenu Zubayba. Antara je djetinjstvo proveo kao rob, čuvajući stada deva u oblasti Nedžd.[2] Pošto se zahvaljujući svojoj snazi i vještinama istakao u međuplemenskim borbama, stekao je slobodu i slavu. Ovaj biografski kostur, uskoro je odjenut brojnim legendama o njegovim viteškim podvizima, ljubavi prema Abli i uzaludnim nastojanjima da je osvoji.Osim što je bio hrabar ratnik, Antara je bio i nadaren pjesnik, autor je jedne od sedam najljepših prijeislamskih poema uvrštenih u zbirku Mualaka (Mu‘allaqa), Kaside o mejdanu i viteštvu. Fragmenti legendi i stihova doveli su u konačnici do formiranja slavne epopeje o ovom junaku, kao dokazu da je svojim vrlinama čovjek ropskog porijekla, čak miješane rase mogao steći status koji su imali i "čistokrvni" Arapi.