Mađarska revolucija 1848.
jedna od revolucija u Evropi 1848. / From Wikipedia, the free encyclopedia
Mađarska revolucija 1848. ili, punim nazivom, Mađarska građanska revolucija i rat za nezavisnost 1848–1849. (mađarski: 1848–49-es polgári forradalom és szabadságharc) bila je jedna od mnogih evropskih revolucija iz 1848. i usko je povezana s drugim revolucijama iz 1848. u zemljama pod habsburškom vlašću. Iako nije uspjela, jedan je od najvažnijih događaja u modernoj historiji Mađarske i kamen temeljac modernog mađarskog nacionalnog identiteta.
Mađarska revolucija 1848. | |||
---|---|---|---|
Revolucije 1848. | |||
Datum | 15. mart 1848. – 4. oktobar 1849. (godina, šest mjeseci i 19 dana) | ||
Lokacija | Kraljevina Ugarska, Austrijsko Carstvo | ||
Ishod | Austrijsko-ruska pobjeda; revolucija potisnuta
| ||
Sukobljene strane | |||
| |||
Komandanti | |||
| |||
Vojne jedinice | |||
|
U aprilu 1848. Ugarska je postala treća zemlja u kontinentalnoj Evropi (nakon Francuske 1791. i Belgije 1831) koja je donijela zakon o demokratskim parlamentarnim izborima. Novi zakon o biračkom pravu (Akt V iz 1848) transformirao je stari feudalni parlament u demokratski zastupnički. Taj zakon nudio je najšire biračko pravo u tadašnjoj Evropi.[4]
Ključna prekretnica bila je kada je novi, mladi austrijski monarh Franjo Josip samovoljno opozvao Aprilske zakone (koje je ratificirao kralj Ferdinand I) bez ikakve zakonske nadležnosti. Taj protivustavni čin nepovratno je zaoštrio sukob između mađarskog parlamenta i Franje Josipa. Novi ograničeni Martovski ustav, opoziv Aprilskih zakona i austrijska vojna kampanja protiv Kraljevine Ugarske rezultirali su padom pacifističke Batthyányjeve vlade (koja je tražila sporazum s dvorom) i doveli do iznenadne pojave sljedbenika Lajosa Kossutha u parlamentu, koji su tražili potpunu nezavisnost Ugarske. Austrijska vojna intervencija u Kraljevini Ugarskoj rezultirala je snažnim antihabsburškim raspoloženjem među Mađarima, pa su događaji u Ugarskoj prerasli u rat za potpunu nezavisnost od Habsburške dinastije. Približno 40% vojnika u Mađarskoj revolucionarnoj armiji činili su pripadnici etničkih manjina u zemlji.[5]
Nakon niza ozbiljnih austrijskih poraza 1849, Austrijsko Carstvo približilo se rubu propasti. Mladi car Franjo Josip morao je pozvati u pomoć Ruse u ime Svete alijanse.[6] Car Nikola I odgovorio je i poslao vojsku od 200.000 ljudi s 80.000 pripadnika pomoćnih snaga. Konačno, ruske i austrijske snage zajedničkim djelovanjem porazile su mađarske. Nakon obnove habsburške vlasti Mađarska je stavljena pod ratno stanje.[7]
Godišnjica izbijanja revolucije, 15. mart, jedan je od tri državna praznika u Mađarskoj.