Benjamin Netanjahu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Benjamin Netanjahu, hebrejski: בִּנְיָמִין נְתַנְיָהוּ (Tel Aviv, 21. listopada 1949.), izraelski političar i bivši predsjednik Vlade Izraela. Trenutno služi i kao ministar za javnu diplomaciju i pitanja iseljeništva, zastupnik je u Knesetu i predsjednik stranke Likud.
Benjamin Netanjahu | |
predsjednik vlade Izraela | |
---|---|
trajanje službe 31. ožujka 2009. – 13. lipnja 2021. | |
Predsjednik | Ezer Weizman |
Prethodnik | Ehud Olmert |
Nasljednik | Naftali Bennett |
trajanje službe 18. lipnja 1996. – 6. srpnja 1999. | |
Prethodnik | Šimon Peres |
Nasljednik | Ehud Barak |
ministar vanjskih poslova | |
trajanje službe 18. prosinca 2012. – 11. studenog 2013. | |
Premijer | on sam |
Prethodnik | Avigdor Lieberman |
Nasljednik | Avigdor Lieberman |
trajanje službe 6. studenog 2002. – 28. veljače 2003. | |
Premijer | Ariel Šaron |
Prethodnik | Šimon Peres |
Nasljednik | Silvan Šalom |
ministar financija | |
trajanje službe 28. veljače 2003. – 9. kolovoza 2005. | |
Premijer | Ariel Šaron |
Prethodnik | Silvan Šalom |
Nasljednik | Ehud Olmert |
Rođenje | 21. listopada 1949. |
Politička stranka | Likud |
Zanimanje | Miriam Weizman (1972. – 1978.)Fleur Cates (1981. – 1984.)Sara Ben-Arci (od 1991.) |
Netanjahu je prvi predsjednik Vlade Izraela rođen u Izraelu nakon uspostavljanja države. Pridružio se Izraelskim obrambenim snagama tijekom Šestodnevnog rata 1967. i postao zapovjednik tima u specijalnoj postrojbi Sajeret matkal. Sudjelovao je u nizu misija, uključujući operaciju Pakao (1968.), Poklon (1968.) i Izotop (1972.), tijekom koje je ranjen u rame. Borio se na bojišnicama tijekom Rata iscrpljivanja i Jomkipurskog rata 1973., u kojima je sudjelovao kao pripadnik specijalnih postrojbi uz Sueski kanal, nakon čega je vodio napad komandosa duboko u području Sirije. Promaknut je u satnika prije no što je bio otpušten iz vojske. Bio je izraelski poslanik pri Ujedinjenim narodima od 1984. do 1988. Potom je između 1996. i 1999. bio predsjednik Vlade. Nakon što ga je u izboru za predsjednika Vlade porazio Ehud Barak, povukao se iz politike i počeo baviti poduzetništvom.
U politiku se vratio 2002. kao ministar vanjskih poslova (2002. – 2003.) i ministar financija (2003. – 2005.) u vladama Ariela Šarona. Iz vlade se povukao zbog neslaganja s vladinim planom o povlačenju Izraela iz Pojasa Gaze. Preuzeo je vodstvo nad strankom Likud 2005., nakon što ju je Šaron napustio radi obrazovanja nove stranke. Na parlamentarnim izborima iduće godine Likud je polučio loše rezultate, dobivši 12 zastupnika. U prosincu 2006. Netanjahu je imenovan vođom oporbe u Knesetu i predsjednikom Likuda. Vodstvo nad strankom zadržao je i 2007., porazivši Mošu Feiglina na unutarstranačkim izborima. Na parlamentarnim izborima 2009. Likud je bio druga stranka, a desničarske stranke činile su većinu u Knesetu. Stoga je Netanjahu oformio koalicijsku vladu. Nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2013., ponovno je izabran za predsjednika Vlade, te je tako postao jedini uz Davida Ben-Guriona koji je tri puta biran na mjesto predsjednika Vlade.