Jednadžba stanja idealnog plina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jednadžba stanja idealnog plina je jednadžba stanja teoretski idealnog plina. To je dobro približenje ponašanja mnogih plinova, u različitim uvjetima, ali s nekoliko ograničenja. Prvi je objavio taj zakon Emile Clapeyron 1834. godine, kombinirajući Boyle-Mariotteov zakon i Charlesov zakon. Može se isto izvesti iz kinetičke teorije plinova, koju su razvili 1856. August Krönig i 1857. Rudolf Clausius. [1] [2] [3]
Stanje neke količine plina se može odrediti s tlakom, obujmom i temperaturom. Noviji oblik tog zakona je:
gdje je: p – apsolutni tlak plina (Pa), V – obujam plina (m3), N – broj čestica u plinu, k – Boltzmannova konstanta (1,38•10−23 J•K−1) i T - apsolutna temperatura u (Kelvinima). Ponekad se može pisati kao:
gdje je: n – broj molova plina, R – univerzalna plinska konstanta (8,314472 J•mol−1• K−1), jednaka umnošku Boltzmannove konstante i Avogadrovog broja.