Bubrežna srž
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bubrežna srž, bubrežna medula, rjeđe bubrežna moždina, je najunutrašnjiji dio bubrega. Podijeljena je na niz dijelova poznatih kao bubrežne piramide. Krv ulazi u bubreg putem bubrežne arterije, koja se zatim razdvaja i formira međurežanjske arterije. One se zatim granaju u lučne arterije, koje se također granaju u međurežanjske arterije, a one konačno dosežu bubrežne glomerule. U glomerulu krv doseže izuzetno nepodržavajući gradijent pritiska i veliku površinu za izmjenu, što tjera serumski dio krvi iz krvnog suda u bubrežne tubule. Protok se nastavlja kroz bubrežne kanaliće, uključujući proksimalnu tubulu, Henleovu petlju, kroz distalnu tubulu i konačno napušta bubreg preko sabirnog kanala, vodeći u bubrežnu karlicu, prošireni početni dio mokraćovoda.
Bubrežna srž | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Medulla renalis |
Identifikatori | |
Gray's | p.1221 |
TA | A08.1.01.020 |
FMA | 74268 |
Anatomska terminologija |
Krv se filtrira u glomerulu, prema veličini molekula rastvorene supstance. Ioni poput natrija, hlorida, kalija, kalcija lahko se filtriraju, kao i glukoza. Proteini se ne propuštaju kroz glomerularni filter zbog prevelikih molekula i ne pojavljuju se u filtratu ili urinu, osim ako proces bolesti nije zahvatio glomerusku kapsulu ili proksimalne i distalne izuvijane tubule nefrona.[1] Bubrežna srž je hipertonična za filtrat u nefronu i pomaže u reapsorpciji vode.
Iako bubrežna srž prima samo mali procenat bubrežnog krvotoka, ekstrakcija kisika je vrlo velika, što uzrokuje njegovu nisku napetost i, što je još važnije, kritičnu osjetljivost na hipotenziju, hipoksiju i protok krvi.[2] Bubrežna medula izdvaja kisik u omjeru ~ 80% , što je čini izuzetno osjetljivom na male promjene u bubrežnom krvotoku. Mehanizmi mnogih perioperativnih bubrežnih inzultacija temelje se na prekidu odgovarajućeg protoka krvi (a time i isporuke kisika) u bubrežnu srž.[2]