Czesław Miłosz
From Wikipedia, the free encyclopedia
Czesław Miłosz (fonetski: Česlav Miloš) (Šeteniai, 30. juni 1911. – Krakov, 14. august 2004.), poljski poljski pjesnik, prozni pisac, esejista, književni istoričar, prevodilac, diplomata; u godinama 1951–1993 bio je u egzilu, do 1960. u Francuskoj, zatim u Sjedinjenim Državama; u Poljskoj je bio cenzurisan do 1980. godine; dobitnik je Nobelove nagrade za književnost (1980.); bio je profesor na Kalifornijskom univerzitetu, Berkliju i Univerzitetu Harvard. Brat Andrzeja Miłosza. Smatra se najvećim poljskim pesnikom 20. vijeka.[1]
Czesław Miłosz | |
---|---|
Rođenje | (1911-06-30) 30. juni 1911. Šeteniai (Ruska Imperija) |
Smrt | 14. august 2004(2004-08-14) (93 godine) Krakov, Poljska |
Zanimanje | pjesnik, prozni pisac, esejista, književni istoričar, prevodilac, diplomata |
Jezik | poljski |
Nacionalnost | Poljak |
Obrazovanje | Univerzitet u Vilniusu |
Poznata djela
U dolini rijeke Isse Zarobljeni um | |
Suprug(a) | Janina Dłuska (1956–1986) Carol Thigpen (1992–2002) |
Djeca | Anthony (* 1947) Piotr (John Peter) (* 1951) |
Nagrade | Nobelova nagrada za književnost (1980.) Poljski Orden bijelog orla (1994.) Pravednik među narodima (1995.) |
Veb-sajt: milosz.pl |
Prije Drugog svjetskog rata, Miłosz je bio pjesnik katastrofizma, a vizuelni ton dočarao je stilizacijom glasa starozavjetnih proroka. Od ostalih tvoraca formacije “Żagary” izdvajao ga je kult klasicističke strogosti. Nakon rata, njegova poezija je postala intelektualnija; odnosila se na ambicije obnove trajnih vrijednosti evropske kulture, savjesti i vjere. Tada je književnost shvatao kao način da se spase osjećaj čovječnosti nakon poraza. Sedamdesetih godina prošlog vijeka počele su dominirati religiozne i kontemplativne teme. Njegove knjige su prevedene na 44 jezika.[2]