Halštatska kultura
From Wikipedia, the free encyclopedia
Halštatska kultura je bila vodeća arheološka kultura željeznog doba Evrope od 8. do 6. st. p. n. e. koja se razvila iz Kulture polja sa urnama iz 12. st. p. n. e. (kasno bronzano doba), koju je na najvećem dijelu njenog rasprostiranja naslijedila Latenska kultura.[1] Vezuje se za populacije Predkelta i Kelta u zapadnom halštatskom području i za Pred-Ilire u istočnom halštatskom području. Ime je dobila po eponimskom nalazištu Hallstadt (bogati rudnik soli), jezerskom naselju u Austriji, jugozapadno od Salzburga.
Nalazište je otkrio Johann Georg Ramsauer 1846. god. Pronađeno je približno 1300 grobova, sa oko 2000 pokojnika, među kojima su i djeca. Samo naselje je otkriveno kasnije na strmim obroncima u jezeru. Materijal iz Hallstadt je razvrstan u 4 perioda. Hallstadt A i B pripadaju kasnom bronzanom dobu, i upotrebljavaju se za šire oblasti, dok se na željezno doba odnose Hallstadt C i D.[2]