José Saramago
From Wikipedia, the free encyclopedia
José de Sousa Saramago (16. novembra 1922 – 18. juni 2010) bio je portugalski pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
José Saramago | |
---|---|
Rođenje | (1922-11-16) 16. novembar 1922. Azinjaga, Portugal |
Smrt | 18. juni 2010(2010-06-18) (87 godina) Lanzarote, Španija |
Zanimanje | književnik |
Jezik | Portugalski |
Nacionalnost | Portugalac |
Period | 1947 – 2010 |
Poznata djela
Sjećanje na samostan (Memorial do Convento) - 1982. Kameni splav (A Jangada de Pedra) - 1986. Evanđele po Isusu Kristu (O Evangelho Segundo Jesus Cristo) - 1991. Sljepilo (Ensaio sobre a Cegueira) - 1995. Zapis o pronicljivosti (Ensaio sobre a Lucidez) - 2004. Smrt s prekidima (As Intermitências da Morte) - 2005. Putovanje jednog slona (A Viagem do Elefante) - 2008. | |
Suprug(a) | Pilar del Rio (1988-2010) Ilda Reis (1944-1970) |
Nagrade | Camõesova nagrada (1995) Nobelova nagrada za književnost (1998) |
Potpis | |
Veb-sajt: http://www.josesaramago.org/ |
Više od dva miliona primjeraka Saramagovih knjiga je prodano u njegovoj rodnoj zemlji dok su mu djela prevedena na 25 jezika.[1][2] Kao zagovornik slobodarskog komunizma, Saramago je kritikovan od strane institucija, kao što je Katolička crkva, Evropska unija i Međunarodni monetarni fond a kao ateista, branio je ljubav kao instrument za poboljšanje ljudskog stanja.
1992. godine, Vlada Portugala pod vodstvom premijera Aníbala Cavaco Silve, je naredila uklanjanje njegovog djela Evanđelje po Isusu Kristu iz favorita Nagrade Aristeion, tvrdeći da je rad religiozno uvredljiv. Obeshrabren ovom političkom cenzure svoga rada, Saramago je otišao u egzil, na špansko ostrvo Lanzarote, na kojem je živio do svoje smrti 2010. godine.[3] Saramago je bio jedan od osnivača Nacionalnog fronta za odbranu kulture u Lisabonu 1992. godine sa suosnivačem Orhanom Pamukom.