Kompleksan broj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kompleksni brojevi su oni brojevi koji proširuju skup realnih brojeva na način da jednačina ima rješenje. Ono je moguće uvođenjem novog imaginarnog broja koji ima osobinu . Ovaj broj označava se kao imaginarna jedinica. U elektrotehnici za njegovo označavanje koristi se slovo , kako bi se izbjegla zabuna sa oznakom za jačinu struje zavisne od vremena (koja se označava sa ili ).
Pojam "kompleksnih brojeva" uveo je Carl Friedrich Gauß 1831. u djelu Theoria residuorum biquadraticorum. Međutim, temelje teorije kompleksnih brojeva postavio je italijanski matematičar Gerolamo Cardano u djelu Ars magna objavljenom u Nürnbergu 1545. te Rafael Bombelli u djelu L'Algebra objavljenom u Bologni 1572. a napisanom između 1557. i 1560.[1] Uvođenje imaginarne jedinice kao novog broja pripisuje se Leonhardu Euleru.