Kuća mudrosti
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kuća mudrosti (arapski: بيت الحكمة, romanizirano: Bayt al-Ḥikmah), poznata i kao Velika biblioteka Bagdada, bila je velika abasidska javna akademija i intelektualni centar u Bagdadu. Kuću mudrosti je u Bagdadu, tadašnjem glavnom gradu Abasidskog halifata, osnovao halifa Harun er-Rašid, na početku zlatnog doba islama, u osmom stoljeću.[1][2] Prvobitno je osnovana ili kao biblioteka za zbirke halife Harun er-Rašida (a kasnije prerasla u javnu akademiju za vrijeme vladavine njegovog sina Al-Ma'muna) ili je bila privatna zbirka koju je utemeljio halifa El-Mensur gdje je čuvao rijetke knjige i zbirke poezije na arapskom i perzijskom jeziku.[1][3]
Tokom vladavine El Mamuna, proširene su djelatnosti biblioteke, izgrađene su i astronomske opservatorije i općenito Kuća mudrosti je tokom narednog perioda postala prestižni centar za proučavanje prirodnih i društvenih nauka tokom srednjeg vijeka, uključujući između ostalog matematiku, astronomiju, medicinu, hemiju, geografiju, kartografiju i dr. Oslanjajući se prvenstveno na grčke, indijske i persijske tekstove, učenjaci Kuće mudrosti su prikupili izuzetnu kolekciju tada dostupnog svjetskog znanja što će biti osnova sveopćeg procvata tokom Zlatnog perioda islama. Do sredine devetog stoljeća, Kuća mudrosti je posjedovala najveću zbirku knjiga na svijetu.
Kuća mudrosti i njen i sadržaji uništeni su u tokom mongolskog pustošenje Bagdada 1258. godine. Usljed razaranja koja su usljedila mongolskim osvajanjem Bagdada, paljenjem i uništavanjem bibliotečke građe ostalo je vrlo malo dokaza vezanih za Kuću mudrosti, uglavnom arheološke prirode a većina današnjih saznanja o istoj potiče iz radova savremenih učenjaka kao što su Al-Tabari i Ibn al-Nadim.[3]