Transformirajući faktor rasta beta
From Wikipedia, the free encyclopedia
Transformirajući faktor rasta beta (TGF-β) je multifunkcionalni citokin koji pripada natporodici transformirajućih faktora rasta koja uključuje tri[1] različite sisarske izoforme (TGF-β 1 do 3, HGNC simbola TGFB1, TGFB2, TGFB3) i mnogi drugi signalni proteini] . TGFB proteine proizvode sve loze bijelih krvnih zrnaca.
Aktivirani TGF-β kompleksi sa drugim faktorima da formiraju kompleks serin/treonin specifična kinaza koji se vezuje za TGF-β receptore. TGF-β receptori sastoje se od receptorskih podjedinica tipa 1 i tipa 2. Nakon vezivanja TGF-β, receptorska kinaza tipa 2 fosforilira i aktivira receptorsku kinazu tipa 1 koja aktivira signalnu kaskadu.[2] Ovo dovodi do aktivacije različitih nizvodnih supstrata i regulatornih proteina, izazivajući transkripciju različitih ciljnih gena koji funkcionišu u diferencijaciji, hemotaksijama, proliferaciji i aktivaciji mnogih imunskih ćelija.[2][3]
TGF-β luče mnogi tipovi ćelija, uključujući makrofage, u latentnom obliku u kojem je kompleksiran sa dva druga polipeptida, latentni TGF-beta vezujući protein (LTBP) i peptid povezan sa latencijom (LAP). Serumske proteinaze kao što je plazmin katalizuju oslobađanje aktivnog TGF-β iz kompleksa. Ovo se često dešava na površini makrofaga gde je latentni TGF-β kompleks vezan za CD36 preko svog liganda, trombospondina-1 (TSP-1). Upalni stimulansi koji aktiviraju makrofage pojačavaju oslobađanje aktivnog TGF-β podsticanjem aktivacije plazmina. Makrofagi također mogu endocitozirati IgG-vezane latentne TGF-β komplekse koje luče plazmaćelije, a zatim oslobađaju aktivni TGF-β u vcanćelijsku tekućinu.[4] Među njegovim ključnim funkcijama je regulacija upalnih procesa, posebno u crijevima.[5] TGF-β također ima ključnu ulogu u diferencijaciji matičnih ćelija, kao i regulaciji i diferencijaciji T-ćelija.[6][7]
Zbog svoje uloge u regulaciji i diferencijaciji imunoskih i matičnih ćelija, on je visoko istražen citokin u oblastima raka, autoimunskih i zaraznih bolesti.
Natporodica TGF-β uključuje endogene proteine koji inhibiraju rast; povećanje ekspresije TGF-β često korelira sa malignošću mnogih karcinoma i defektom u odgovoru inhibicije ćelijskog rasta na TGF-β. Njegove imunosupresivne funkcije tada postaju dominantne, doprinoseći onkogenezi.[8] Disregulacija njegovih imunosupresivnih funkcija je također implicirana u patogenezi autoimunskih bolesti, iako je njihov učinak posredovan okruženjem drugih prisutnih citokina.[5]