Španjolska Istočna Indija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Španjolska Istočna Indija (špa. Indias Orientales Españolas) bila je španjolska kolonija u Tihom oceanu. Kolonija je bila sastavljena od današnjih Filipina, Marijanskih i Karolinskih otoka (današnji Palau i Savezne Države Mikronezije, a jedno vrijeme čak i dijelova Formoze (Taiwana), Sabaha, i dijelova Molučkih otoka. U periodu 1565. – 1821. ovim teritorijem je upravljano kao dijelom Vicekraljevstva Nove Španjolske, sa sjedištem u Mexico Cityju, no započinjanjem Meksičkog rata za neovisnost 1821., ovim teritorijem se upravljalo direktno iz Madrida.
Poslije Španjolsko-američkog rata 1898. SAD su okupirale nekoliko otoka, dok je ostali teritorij prodan Njemačkoj poslije potpisivanja njemačko-španjolskog dogovora 1899.
Kralj Španjolske nazivao se i "Kraljem od Istočne i Zapadne Indije" (Rey de las Indias orientales y occidentales).[1]