Benedict Arnold
vojni časnik i trgovac / From Wikipedia, the free encyclopedia
Benedict Arnold (Norwich, 14. siječnja 1741. – 14. lipnja 1801.) bio je general američke vojske tijekom Američkog rata za neovisnost.
Benedict Arnold u uniformi generala Američke kontinentalne vojske | |
Opći životopisni podatci | |
---|---|
Datum rođenja | 14. siječnja 1741. |
Mjesto rođenja | Norwich, Connecticut |
Datum smrti | 14. lipnja 1801. |
Mjesto smrti | London, Engleska |
Supruga | Margaret Mansfield (prva) Peggy Shippen (druga) |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1775. - 1780. 1780. - 1781. |
Čin | General bojnik Brigadni general |
Ratovi | Američki rat za neovisnost |
Važnije bitke | Bitka kod Saratoge |
Vojska | Kontinetalna vojska Britanska vojska |
Zapovijedao | West Point |
Najpoznatiji je po zavjeri za predaju američke utvrde West Point Britancima tijekom Američkog rata za neovisnost. Istaknuo se kao heroj na počecima rata. Njegova lukavost i hrabrost kod Utvrde Ticonderoga 1775., pohod na Kanadu, napad na Montreal i opsada Quebeca, bitka kod otoka Valcour na Jezeru Champlain 1776., Bitka kod Danburyja i Ridgefielda nakon čega je promaknut u general-bojnika i na kraju u bitci kod Saratoge 1777. Unatoč tome, Benedict Arnold se odlučno protivio odluci kongresa da napravi savezništvo s Francuskom.
Nezadovoljan ponajprije uvredama Kongresa (bez obzira na duljinu njegova radnog staža i njegova postignuća, Kongres ga nije promaknuo, nego je promaknuo brigadne generale koje su imali veze u kongresu). Patio je od velikih dugovanja jer je praktički sve vojne operacije na početku rata financirao on. Bio je i pritisnut kod kuće od svoje druge žene Peggy Shipen britanske lojalistice i Arnold je odlučio prebjeći na britansku stranu.
U rujnu 1780., napravio je svoje vlastite sheme koja bi, ako se uspije provesti, dala Britancima područje oko rijeke Hudson i prepolovila Ameriku na dva dijela. Plan je bio ometan, ali je Arnold uspio pobjeći u New York gdje su se nalazile britanske trupe. Za svoju izdaju bio je nagrađen s činom general-brigadira i sa smanjenom nagradom od 6000 funta.