Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini
From Wikipedia, the free encyclopedia
CEFTA (eng: Central European Free Trade Agreement) je višestrani (multilateralni) ugovor o slobodnoj trgovini. Puni naziv na hrvatskom jest Ugovor o izmjeni i dopuni i pristupanju Srednjoeuropskom ugovoru o slobodnoj trgovini. Skraćeni naziv jest CEFTA 2006.
Stranke su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Moldavija, Srbija i UNMIK/Kosovo. Prije svog ulaska u Europsku uniju, stranke su bile i Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija.
Ugovor o osnivanju CEFTA-e potpisale su 21. prosinca 1992. Poljska, Mađarska i Čehoslovačka u Krakovu u Poljskoj. Slovenija se pridružila u siječnju 1996., Rumunjska u srpnju 1997., Bugarska u siječnju 1999., Hrvatska 6. prosinca 2002., Sjeverna Makedonija 2006., a Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Moldavija i Srbija godine 2007. Kosovo je ušlo u CEFTA-u 2007. dok je bilo unutar državnih granica Republike Srbije.
Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija istupile su iz CEFTA-e pridruženjem Europskoj uniji u siječnju 2004., Rumunjska i Bugarska istupile su pridruženjem Europskoj uniji u siječnju 2007.,[1] a Hrvatska je istupila danom pridruživanja Europskoj uniji u srpnju 2013.
CEFTA je obuhvaćala prostore od Baltičkog mora do Jadranskog i Crnog mora te je imala tržište od približno 90 milijuna ljudi. CEFTA 2006 obuhvaća tržište od otprilike 25 milijuna ljudi, i u svjetskoj trgovini sudjeluje s 0,2-0,3%. Ugovorom CEFTA 2006 stranke su se dogovorile da će razvijati odnose s EU te da će provoditi uzajamne trgovinske odnose u skladu s pravilima i disciplinama Svjetske trgovinske organizacije bilo da su njezine članice ili ne.
Nakon cjelodnevnih konzultacija, u Bruxellesu je 10. listopada 2006. osam od deset zemalja sudionica pregovora parafiralo je Ugovor o izmjeni i dopuni i pristupanju CEFTA-i. Albanija, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Moldova, Rumunjska i UNMIK/Kosovo parafirale su ugovor. Srbija i BiH odbile su parafiranje jer su tražile povoljnije uvjete: BiH je pokušala izboriti za nekoliko poljoprivredno-prehrambenih proizvoda uvjete povoljnije nego u dvostranim ugovorima s Hrvatskom i Srbijom, a Srbija je tražila povoljnije uvjete za svoju duhansku industriju nego što ih ima u dvostranim ugovorima s ostalim strankama. Ugovor je ipak 19. prosinca 2006. u Bukureštu potpisalo svih deset zemalja.[2]
Razdoblje postupnoga snižavanja carina u trgovini industrijskim proizvodima završilo je s 31. prosinca 2008. godine, a u prosincu 2010. šest stranaka (Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Moldova, Srbija) je parafiralo Dodatni protokol koji sadrži nove koncesije u trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima.