Goran Ivanišević
From Wikipedia, the free encyclopedia
Goran Ivanišević (Split, 13. rujna 1971.) je umirovljeni hrvatski tenisač, do 2021. bio je jedini Hrvat koji je osvojio Wimbledon (2001.). Također je i jedini tenisač u povijesti koji je pobijedio na Wimbledonu s pozivnicom, kao i tenisač s najnižim plasmanom u vrijeme pobjede - 125. Nakon pobjede, skočio je na 16. mjesto. Bio je članom hrvatske teniske reprezentacije prilikom osvajanja Davis Cupa 2005. godine. Također ima dvije brončane medalje s OI 1992. u Barceloni (pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem). Najviši plasman karijere na ljestvici tenisača bilo mu je drugo mjesto, ostvareno 1994. godine.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ivanišević se tenisom počeo baviti na splitskim Firulama, na poticaj oca Srđana. Profesionalnu je karijeru započeo 1988. godine. Ukupno je osvojio 22 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji te još 10 u konkurenciji parova, čime je najuspješniji hrvatski tenisač u povijesti. U Wimbledonu je, osim naslova 2001., ubilježio i tri finala (1992., 1994. i 1998.) te dva polufinala (1990. i 1995.), a polufinale je ostvario i 1996. na US Openu. Umirovio se nakon poraza u 3. kolu Wimbledona 2004. godine. Nakon svršetka karijere povremeno nastupa na seniorskom ATP Champions Touru.
Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tijekom turnira u Wimbledonu 1991. godine, kada je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine Hrvatska je po prvi puta samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje za svoju domovinu, što je u času nakon osamostaljenja bio ogroman motiv i poticaj.
Ivanišević je i danas jedan od napoznatijih i najpopularnijih hrvatskih športaša u zemlji i svijetu. Tome je zasigurno pridonijelo i njegovo često nekonvencionalno ponašanje, zabavne konferencije za tisak te brojne aktivnosti van tenisa, primjerice nastup i pogodak za hrvatsku nogometnu reprezentaciju na oproštaju Zvonimira Bobana 2002. godine.[1]
Godine 1992. bio je dobitnikom Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", a pet puta je osvajao naslov sportaša godine Sportskih novosti.