Habsburško-turski ratovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Habsburško-turski ratovi,[1] zvani još i Habsburško-osmanski,[2] Austro-turski,[3] Austrijsko-turski ili Austrijsko-osmanski ratovi, višestoljetni[4] je niz periodičnih kontinuiranih oružanih sukoba, koji su se s razmjerno velikim intenzitetom i duljim ili kraćim prekidima vodili između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva u drugoj polovici 2. tisućljeća. Računajući od stupanja dinastije Habsburg na hrvatsko-ugarsko prijestolje 1526./1527. godine pa do prestanka postojanja Habsburške Monarhije (1918.), vodilo se više intenzivnih kraćih ili duljih ratova (sa sudjelovanjem znatnih vojnih snaga obiju strana), za koje nema jedinstvenog stava o njihovu broju, pa se najčešće navodi da ih je bilo šest, osam ili devet. Kao kriterij svršetka pojedinog habsburško-turskog rata uzima se potpisivanje mirovnog sporazuma između ovlaštenih predstavnika dviju zaraćenih strana.
Habsburško-turski ratovi | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio osmanskih ratova u Europi | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
Habsburška Monarhija Sveto Rimsko Carstvo Hrvatsko Kraljevstvo Kraljevina Ugarska Bohemija Kranjsko Vojvodstvo Kraljevina Srbija Republika Genova Grofovija Flandrija Španjolska Napuljsko Kraljevstvo Kraljevina Sicilija Elektorat Saska Kurpfalška Grofovija Bavarska Brandenburg-Pruska Savojsko Vojvodstvo Kraljevina Sardinija Vojvodstvo Montferrat Vojvodstvo Mantova Vojvodstvo Ferrara Red Svetog Jurja Moldavija Kneževina Transilvanija Kneževina Vlaška Rusko Carstvo Zaporoška Republika Crna Gora Portugal Tunis |
Osmansko Carstvo Krimski Kanat Moldavija Alžir Kneževina Transilvanija Kneževina Vlaška Zaporoška Republika Kuruci Francuska |
Ostali manji ili veći vojni sukobi, koji su se vodili u razdobljima između tih ratova, a najčešće su bili ograničenog ili lokalnog obuhvata (kao što su, primjerice, izolirani osmanski pljačkaški pohodi u habsburške zemlje ili okršaji između pojedinih postrojbi hrvatskih velikaša-vojskovođa sa snagama osmanskih pograničnih vojnih zapovjednika – npr. dizdara, kapetana ili sandžak-begova na današnjoj hrvatsko-bosanskoj granici) nisu uključeni u te ratove, jer su ovisili o odlukama lokalnih ili regionalnih moćnika, a ne habsburškog kralja (cara) ili osmanskog sultana. U takvim slučajevima nije postojao ni službeni međudržavni mirovni sporazum o prestanku rata između vladara u prijestolnicama, a potonji ponekad nisu bili ni unaprijed obaviješteni o okršajima.