Hrvatska politička emigracija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrvatska politička emigracija (u njemačkom Exilkroaten, u engleskom Exiled Croats) je pojam kojim se obično označava skupine Hrvata raznih političkih struja i naraštaja koji su se od osnutka Kraljevine SHS 1918. sve do propasti realsocijalističke Jugoslavije, koja je započela 1990., u raznim zemljama zalagali za suverenu, neovisnu, samostalnu, slobodnu državu Hrvatsku, te organizirali otpor protiv zajedničke jugoslavenske države raznim sredstvima. Ipak, pojam obuhvaća i Hrvate koji su bili prisiljeni emigrirati izvan domovine još u doba Austro-Ugarske i Osmanskoga Carstva.
Nastankom suverene hrvatske države 1991., brojni Hrvati iz političke emigracije uključili su se u nacionalno-državnu obnovu i obranu i oslobođenje Hrvatske od velikosrpske agresije. Neki su se od njih vratili i stalno nastanili u Domovini. Mnogi su se, ne naišavši na očekivano prihvaćanje, ponovno vratili u zemlje izbjeglištva. Dio ih je i nadalje politički djelatan.