Janko Hunjadi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Janko Hunjadi, grof Bistrički (mađ. Hunyadi János; rum. Iancu/Ioan de Hunedoara; lat. Ioannes Corvinus; 1387. – Zemun, 11. kolovoza 1456.), bio je tamiški župan, severinski ban, vojvoda Erdelja (od 1441.), kapetan Beograda (1444. – 1446.) i regent (1446. – 1453.) Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Otac je Matije Korvina, jednog od najmoćnijih hrvatsko-ugarskih kraljeva. U narodnoj tradicijskoj baštini poznat je kao Janko Sibinjanin. Zbog viteških pobjeda na osmanskom vojskom narod i danas o njima kazuje epske pjesme i pripovijeda priče. Put od Vitine do Lovreća kao i cijelu slivanjsku dolin narod naziva Jankov put. Put od Vitine do Vida nazvan je Sekulan, prema Jankovom nećaku.
Kratke činjenice Matična kuća, Rođenje ...
Janko Hunjadi | |
---|---|
Matična kuća | Hunjadi |
Rođenje | 1387. (ili 1407.) |
Smrt | 11. kolovoza 1456. |
Otac | Vojk ili Vajk, banatski knez |
Majka | Elizabeta Morzsinay ili Morzsinai |
Supruga | Elizabeta (Erzsébet) Szilágyi |
Djeca | Ladislav Hunjadi Matija Hunjadi (Korvin) |
Nacionalnost | Rumunj |
Vjera | rimokatolička |
Dužnosti | tamiški župan, severinski ban, vojvoda Erdelja (od 1441.), kapetan Beograda (1444. – 1446.) i regent („gubernator“) Hrvatsko-ugarskog kraljevstva (1446. – 1453.) |
Zatvori