Karolinška umjetnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Karolinška umjetnost odnosi se na umjetničko stvaralaštvo Franačkog Carstva u razdoblju dugom oko 120 godina, od 780. do 900. godine, za vrijeme vladavine Karla Velikog i njegovih neposrednih potomaka. Ovo se razdoblje popularno naziva karolinškom renesansom. Umjetničko stvaralaštvo bilo je podređeno potrebama dvora i skupine važnih manastira pod carskom zaštitom. Sačuvani primjerci izvan ovog kruga utjecaja pokazuju značajni pad u kvaliteti izrade i sofisticiranosti dizajna. Karolinška umjetnost stvarala se u nekoliko centara koji se danas nalaze u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, sjevernoj Italiji i Nizozemskim zemljama, a na nju su značajno utjecali drugi umjetnički pravci preko misionarskih centara, od insularne umjetnosti Britanskih otoka do bizantskih umjetnika koji su, čini se, živjeli u karolinškim centrima stvaranja.
Bio je to prvi korjenit pokušaj oživljavanja i kopiranja klasične mediteranske umjetnosti u oblicima i stilovima na području Sjeverne Europe, što je rezultiralo fuzijom klasičnih i nordijskih elemenata u jedan raskošan i dostojanstven stil. Posebno je važno uvođenje kvalitetnog i sigurnog prikazivanja ljudske figure, što je otvorilo put kasnijem razvoju romanike i najzad gotike na Zapadu. Karolinška umjetnička era čini dio razdoblja u srednjovjekovnoj umjetnosti poznata kao "predromanika". Nakon prilično kaotičnog intervala poslije karolinške vladavine, nova otonska dinastija oživljava karolinšku umjetnost carskog dvora od 950. godine na dalje, te je dodatno razvija u vlastiti umjetnički stil poznat kao otonska umjetnost.