Rakovički ustanak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rakovički ustanak (ponegdje se naziva i Rakovička buna) naziv je za oružani ustanak kojeg je protiv Austro-Ugarske Monarhije u području Rakovice poveo Eugen Kvaternik. Svrha ustanka bila je stvaranje nezavisne hrvatske države.[1]
Rakovički ustanak | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Oton Iveković: Pogibija Eugena Kvaternika | |||||||
| |||||||
Sukobljeni | |||||||
Hrvatski ustanici | Austro-Ugarska | ||||||
Vođe | |||||||
Eugen Kvaternik † Rade Čuić Ante Rakijaš † |
Anton Mollinary Stanko Rašić | ||||||
Vojne snage | |||||||
1700 | nepoznato | ||||||
Posljedice | |||||||
- pobijeni ustanici - uhićen Ante Starčević - Stranka prava ukinuta do 1878. |
nepoznato |
Ustanak je započeo uvečer 7. listopada 1871. godine u selu Broćancu.[2] Sljedećega dana proširio se je i na Rakovicu i nekoliko okolnih sela. Kao cilj ustanka u proglasu je navedeno oslobođenje hrvatskoga naroda "ispod švabsko-madžarskoga gospodstva". Ustanak je vojno poduprlo nekoliko stotina krajišnika čiji je cilj bio sjedinjenje s drugim nezadovoljnim krajiškim postrojbama. Dana 10. listopada 1871. godine austrijske jedinice opkolile su ustanike kraj Plaškoga. Vođe ustanka, Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach, Antun Rakijaš i većina pobunjenih krajišnika ubijena je, a na neko vrijeme prestala je djelatnost Stranke prava. Iako nije sudjelovao u ustanku, predsjednik Stranke prava Ante Starčević bio je zatvoren.[1]