Rat u Afganistanu (2001. – 2021.)
NATO-intervencija / From Wikipedia, the free encyclopedia
Rat u Afganistanu, koji je započeo 7. listopada 2001., pokrenule su Sjedinjene Države i Velika Britanija kao odgovor na napad 11. rujna 2001. To je bio početak rata protiv terorizma. Cilj invazije je bilo uhvatiti Osamu bin Ladena, uništiti al-Qaedu i ukloniti talibanski režim koji je pružao potporu i sigurno utočište za al-Qaedu.
Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava) Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak. |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Neki podatci u ovom članku ili odjeljku nisu provjereni i možda nisu pouzdani. (Rasprava) Provjerite ima li netočnosti, te ih prema potrebi ispravite i navedite izvore. |
Rat u Afganistanu | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Rata protiv terorizma i Građanskog rata u Afganistanu | |||||||||
Američke i britanske snage u provinciji Helmand 2007. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
Taliban al-Qaeda IMU Hezbi Islami Lashkar-e-Toiba Jaish-e-Mohammed[1] Hizbul Mujahideen |
Sjeverni savez (UIF) International Security Assistance Force Saveznici u Operaciji trajna sloboda u Afganistanu | ||||||||
Vođe | |||||||||
Mohammed Omar Obaidullah Akhund Mullah Dadullah Mullah Bakht Mohammed Jalaluddin Haqqani Osama bin Laden Ayman al-Zawahiri Mustafa Abu al-Yazid Tohir Yo‘ldosh Gulbuddin Hekmatyar Sirajuddin Haqqani Baitullah Mehsud |
Bismillah Khan Mohammed Fahim Abdul Rashid Dostum Tommy Franks William J. Fallon Martin Dempsey David D. McKiernan Ray Henault Rick Hillier Walter Natynczyk Mauro del Vecchio (ISAF) David Richards (ISAF) Dan McNeill (ISAF) Egon Ramms (NATO) | ||||||||
Vojne snage | |||||||||
Taliban: 36.000[2] al-Qaeda: 2500 Haqqanijeva milicija: 1000[3] Hezbi Islami: +3000[3] IMU: 10.000[4] Mehsudova milicija: +45.000[5] Quetta Shura: +20.000[6] TNSM: 10,000 Ukupan: +140.000 (2010) |
Afganistanska narodna armija: 76.000[7] U.S. (non-ISAF): 18.000[8] ISAF/NATO: 52.700 (10 June 2008)[9] | ||||||||
Posljedice | |||||||||
15.000+ ubijenih od 2001. Zatočenici: 1,000+[10] |
Afganistanske snage sigurnosti: +5500 ubijenih(Listopad 2009)[11] Sjeverni savez: +200 ubijenih[12][13][14] Koalicija: 1,908 ubijenih (SAD: 1162, UK: 313, Drugi: 433)[15] | ||||||||
Civilne žrtve: +30.000[20] |
Dvije vojne operacije u Afganistanu nastoje uspostaviti kontrolu nad zemljom. Operacija Vječna sloboda (Operation Enduring Freedom, OEF) je borbena operacija koja uključuje koalicijske partnere predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama protiv ostataka al-Qaede, prije svega u istočnim i južnim dijelovima zemlje uz pakistansku granicu. OEF nije NATO-ova operacija, iako su mnogi koalicijski partneri pripadnici NATO-a. Oko 20.000 vojnika sudjeluje u OEF, uključujući oko 18.000 američkih snaga. Druga operacija je Internacionalna sigurnosna potporna snaga (ISAF), osnovana od strane međunarodne zajednice 2002. za stabilizaciju zemlje. NATO je preuzeo kontrolu nad ISAF-om 2003. Do svibnja 2008., ISAF je imao procijenjenih 47.000 vojnika iz 40 zemalja, s tim da članice NATO-a čine osnovnu snagu. Sjedinjene Američke Države imaju oko 17.000 vojnika u ISAF-u.
SAD i Velika Britanija su vodile zračne bombaške napade udružene s kopnenom vojskom koju su činile prije svega snage afganistanskog Sjevernog saveza. 2002. u rat je uključeno američko, britansko i kanadsko pješaštvo zajedno sa specijalnim snagama iz nekoliko država saveznica. Kasnije su se pridružile i NATO-ve trupe.
Operacija Vječna sloboda u Afganistanu, što je zajednička američka i afganistanska operacija, s učešćem i nekih drugih nacija, odvojena je od ISAF-a, koja je operacija NATO-vih članica uključujući i SAD. SAD tako obje operacije izvoditi paralelno.
Inicijalni napad je svrgnuo Talibane s vlasti, ali su talibanske snage nakon toga ponovno ojačale. Rat je manje uspješan u postizanja cilja ograničivanja al-Qaede, a od 2006. Afganistan postaje nestabilniji zbog talibanskih pobunjeničkih aktivnosti, rasta ilegalne proizvodnje droge te krhke vlasti koja ima ograničenu kontrolu izvan Kabula.
28. prosinca 2014., NATO je formalno završio svoje borbene operacije u Afganistanu te je prepustio punu sigurnosnu odgovornost afganistanskoj vladi, kroz ceremoniju u Kabulu.[21]