Razdoblje proljeća i jeseni
From Wikipedia, the free encyclopedia
Razdoblje proljeća i jeseni (kineski: 春秋時代, pinyin: Chūnqiū Shídài) je razdoblje u povijesti Kine koje otprilike odgovara prvoj polovici Istočne dinastije Zhou (od druge polovice 8. stoljeća pr. Kr. do prve polovice 5. stoljeća pr. Kr.). Ime mu dolazi od Anala Proljeća i Jeseni, ljetopisa države Lu od 722. pr. Kr. do 481. pr. Kr., koja se tradicionalno pripisuje Konfuciju.
Povijest Kine | ||||||
Prapovijest Kine | ||||||
3 Suverena i 5 Careva | ||||||
Dinastija Xia 2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr. | ||||||
Dinastija Shang 1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr. | ||||||
Dinastija Zhou 1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr. | ||||||
Proljeće i jesen | Istočni Zhou | |||||
Zaraćene države | ||||||
Dinastija Qin 221. pr. Kr. – 206. pr. Kr. | ||||||
Zapadni Han | Dinastija Han 206. pr. Kr. – 220. | |||||
Dinastija Xin 9. – 23. | ||||||
Tri kraljevstva
220. – 280. |
||||||
Dinastija Jin
265. – 420. |
||||||
Šesnaest kraljevstava
304. – 439. |
||||||
Južne i Sjeverne dinastije
420. – 589. |
||||||
Dinastija Sui
581. – 618. |
||||||
Liao
907. – 1125. |
Pet dinastija i Deset kraljevstava
907. – 960. |
|||||
Song
907. – 1279. |
||||||
Dinastija Yuan
1271. – 1368. |
||||||
Dinastija Ming
1368. – 1644. |
||||||
Dinastija Qing
1644. – 1911. |
||||||
Republika Kina
1912. – 1949. |
||||||
Narodna Republika Kina
|
Republika Kina (Tajvan) | |||||
U Razdoblju proljeća i jeseni Kinom se vladalo kroz feudalni sustav u kojemu su kraljevi dinastije Zhou držali nominalnu vlast nad tzv. „Kraljevskom domenom”, smještenom oko njihove prijestolnice (suvremeni Luoyang), te dijelili lena širom Kine stotinama nasljednih plemića (Zhuhou 諸侯), potomcima članova drevnog klana Zhou, potomcima suradnika osnivača dinastije ili lokalnim velmožama. Najvažniji feudalni kneževi (kasnije poznati kao „dvanaest prinčeva”, 十二諸侯) redovno su se sastajali i raspravljali o važnim pitanjima kao što su vojni pohodi protiv stranih naroda ili plemića koji su se o njih ogriješili. Tijekom tih sastanaka ponekad bi neki od prinčeva postao hegemon (伯, kasnije 霸) koji bi stekao pravo da zapovijeda vojskama svih feudalnih država.
Tijekom Razdoblja proljeća i jeseni veće države su ili gutale ili činile vazalima manje države. Do 6. stoljeća pr. Kr. većina malih država je nestalo, a Kinom je dominiralo nekoliko velikih i moćnih kneževina. Neke od južnih država, kao Chu i Wu, proglasile su nezavisnost od Zhoua. Počinjali su ratovi kako bi se obračunalo s nekim od tih država (Wu i Yue). U državi Jin se, pak, šest moćnih obitelji borilo za nadmoć, te je niz građanskih ratova doveo do komadanja Jina na tri manje države početkom 5. stoljeća pr. Kr. Do tada se nadzor kraljeva Zhoua nad feudalnim kneževima bitno smanjio, feudalni sustav se raspaoi počelo je „Razdoblje zaraćenih država”.