Rimsko građansko pravo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rimsko građansko pravo je u antičkoj rimskoj državi predstavljalo privilegirani društveni status ograničen na određene dijelove stanovništva, a koji je sa sobom donosio određena prava i obveze. Kategorije stanovništva koje su se mogle smatrati rimskim državljanima odnodno građanima mijenjale su se kroz povijest, ali su se okvirno rimskim građanima smatrali isključivo muškarci čiji je otac i sam bio rimski građanin.
Stanovništvo koje nije ulazilo u okvir rimskih građana okvirno se može podijeliti na stanovnike područja pod rimskom vlašću, odnosno podanike klijentskih država ili rimskih saveznika; žene koje nemaju političkih i drugih prava, te robove koji nemaju nikakvih prava.