Tehnički crtež
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tehnički crtež ili tehnički nacrt je grafički prikaz nekoga proizvoda ili objekta (građevine, mosta, stroja, broda) kojim se prikazuje njegov oblik te uporabna, funkcionalna, izvedbena i slična svojstva. U užem smislu to je crtež izrađen uporabom pomagala, a u širem smislu i svaki drugi crtež ili drugi grafički prikaz koji služi kako bi se budući ili postojeći predmet predočio naručitelju (investitoru), kupcu ili korisniku, instituciji ili drugoj službi koja donosi rješenja o njegovoj uporabi, kao i tehnolozima, izvođačima i radnicima koji ga izvode.[1]
Tehnički crtež predstavlja najvažniji dio tehničke dokumentacije. U različite svrhe njime se koristi veliki broj tehničkog osoblja. Crteži služe kao polazna osnovica u svakom proizvodnom procesu. Zbog toga tehnički crtež mora na jasan, jednostavan i razumljiv način jednoznačno označiti prikazani predmet ili tehnički sustav. Tehnički je crtež sredstvo sredstvo sporazumijevanja i veza između različitih dijelova jednog lanca u kojem sudjeluju ljudi koji daju ideju (zamisao), konstruktori koji tu zamisao pretaču u stvaran proizvod, djelatnici koji izrađuju proizvod i kupci. U opisu, koji ide uz svaki crtež (zaglavlje i sastavnica), moraju biti jasno naznačeni osnovni podaci o proizvodu (tko je konstruirao, tko je crtao, tko je kontrolirao, veza s drugim crtežima i tako dalje). Zajednički jezik tehničkog crtanja temelji se na pravilima tehničkog crtanja, koja su određena i propisana normama (standardima) u tehničkom crtanju (HRN, ISO, CEN, DIN, ASA i drugi).[2]