Al-Hadžadž ibn Jusuf
From Wikipedia, the free encyclopedia
Al-Hadžadž ibn Jusuf (arapski: الحجاج بن يوسف / ALA: al-Ḥajjāj bin Yūsuf (ili inače transliteriran), također poznat pod punim imenom al-Hajjaj ibn Yusuf al-Kulayb ili al-Hajjaj ibn Yusuf al-Thaqafi[1]) (početkom juna 661 (40 AH) – AD 714 (95. AH)) bio je arapski velikodostojnik i političar u službi Omejadskog kalifata.
Al-Hajjaj ibn Jusuf al-Sakafi | |
---|---|
Rođenje | Kulajb ibn Jusuf rani jun 661 (40. po Hidžri) Ta'if, Hidžaz, Arabija |
Smrt | 714. (dob: 52–53) Vasit, Irak |
Etnicitet | Arap |
Zanimanje | političar, administrator i naučitelj |
Poznat/a po | omejadski guverner Iraka |
Vjeroispovijest | sunitski islam |
Al-Hajjaj je u tradicionalnim historijama opisivan kao inteligentan, ali strog, okrutan vladar, iako suvremeni historičari drže da je to posljedica kasnije abasidske propagande, odnosno nesklonosti velmoži koji se isticao vjernošću prethodnoj Omejadskoj dinastiji.[1] Al-Hajjaj bin Yousefu se tradicionalno pripisuje ključna uloga u izboru vojskovođa koje su krajem 7. i početkom 8. vijeka bili zaslužni za neke od najspektakularnijih vojnih pohoda koji su Kalifat dovele do njegovog teritorijalnog vrhunca.