André Malraux
francuski pisac / From Wikipedia, the free encyclopedia
Georges André Malraux (Pariz, 3. studenoga 1901 – Créteil, 23. studenoga 1976) bio je francuski pisac, pustolov, političar i intelektualac.
André Malraux | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 3. studenog 1901. Pariz, Francuska |
Smrt | 23. studenog 1976. Créteil, Francuska |
Pseudonim | Maurice Saint-Rose |
Državljanstvo | francusko |
Supružnik | Clara Malraux (1921-1947) (née Goldschmidt, † 1982) Madeleine Malraux (1948-1966) (née Lioux, † 2014) |
Partner | Josette Clotis Louise de Vilmorin |
Djeca | Florence Resnais (r. 1933) Pierre-Gauthier Malraux (1940–1961) Vincent Malraux (1943–1961) |
Obrazovanje | |
Zanimanje | pisac |
Opus | |
Književni pravac | kasni modernizam |
Književne vrste | roman |
Jezik | francuski jezik |
Znamenita djela | |
| |
Nagrade | |
| |
Potpis | |
U suštini autodidakt i strastveni pustolov, Malraux je svoju mladost proveo u Indokini, pišući za antikolonijalni list i boraveći nakratko u zatvoru (1923. – 1924.) zbog krijumčarenja kmerskih antikviteta. Vrativši se u Francusku, svoje doživljaje iz Azije predočio je u uspješni roman La Voie royale (1930.), a samo tri godine kasnije stekao je enormnu popularnost romanom La Condition humaine, pustolovno-angažiranim romanom egzistencijalističke tematike koji je inspiriran borbom revolucionara u Kini, zbog kojega mu je 1933. uručena Prix Goncourt.
Kao borbeni antifašist, Malraux se od 1936. do 1937. borio na strani republikanaca u Španjolskom građanskom ratu. Iskustvo iz rata navelo ga je na pisanje romana L'Espoir (1937.), još jedne uspješnice, koji je sljedeće godine ekraniziran kao Espoir, sierra de Teruel. U ožujku 1944. se pridružio pokretu otpora i sudjelovao u borbama za oslobođenje Francuske. Nakon rata, Malraux se priključio Charlesu de Gaulleu i igrao ulogu u radu RPF-a, a nakon povratka de Gaullea na vlast bio je ministar kulture od 1959. do 1969. godine.
Tokom kasnije karijere je pisao umjetničke kritike poput uspješnih "Le Musée imaginaire" i "Les Voix du silence", a 19. prosinca 1964. je održao povijesnu eulogiju prilikom prijenosa pepela Jeana Moulina u pariški Panthéon. Tokom 1996. godine, na dvadesetu obljetnicu Malrauxove smrti, njegov pepeo je odlukom Jacquesa Chiraca također prenesen u Panthéon.