Benjamin Franklin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Benjamin Franklin (Boston, 17. siječnja 1706. - Philadelphia, 17. travnja 1790.), američki državnik, filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i književnik. Petnaesto dijete u obitelji podrijetlom iz Engleske. Franklin prvi utvrđuje identičnost munje s elektricitetom, postavlja novu teoriju elektriciteta, dokazujući postojanje pozitivnog i negativnog električnog naboja, otkriva tijek i svojstvaGolfske struje, te pronalazi gromobran, što mu pronosi ime cijelim svijetom. Godine 1775. postaje član Kongresa SAD-a i jedan od autora Deklaracije neovisnosti.
Benjamin Franklin | |
| |
Rođenje | 17. siječnja 1706. Boston, Massachusetts, SAD |
---|---|
Smrt | 17. travnja 1790. Philadelphia, Pennsylvania, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika, politika |
Institucija | Član Kongresa SAD-a Autor Deklaracije o neovisnosti Diplomat u Francuskoj Počasne diplome Harvardova sveučilišta i Sveučilišta Yale |
Alma mater | Boston Latin School |
Poznat po | Gromobran Dokaz da munje sadrže elektricitet Električni kondenzator |
Istaknute nagrade | Copleyeva medalja (1753.) član Kraljevskog društva (1756.) član francuske Akademije znanosti (1772.) |
Nakon osnovnoga školovanja učio je kod brata Jamesa tiskarski zanat. Godine 1727. otvorio je vlastitu tiskaru u Philadelphiji, kupio i od 1729. izdavao Pennsylvania Gazette, koja je pod njegovim uredništvom postala najutjecajnijim listom u Americi i imala važnu ulogu u oblikovanju novinarstva. Od godine 1732. do 1758. objavljivao je Almanah sirotog Richarda (eng. Poor Richard’s Almanack), godišnjak koji je stekao veliku popularnost osobito zbog maksima i poslovica što ih je uključivao. Osnovavši Library Company of Philadelphia (1731.), vjerojatno prvu javnu knjižnicu u Americi, American Philosophical Society (1743.), "Akademiju" (1749.), koja će poslije postati Pennsylvanijsko sveučilište, Franklin se posvetio znanosti.
U Philadelphiji je osnovao prvu javnu knjižnicu uopće, izdavao je novine i tiskao knjige. Godine 1754. sastavio je plan za federaciju sjevernoameričkih kolonija, koji je britanska vlada odbila; od 1757. do 1762. i od 1764. do 1775. u Britaniji je zastupao interese kolonista, a 1775. bio je član Kongresa i jedan od autora Deklaracije o neovisnosti (1776.). Kao diplomatski predstavnik u Francuskoj od 1776. do 1785., koristeći se svojim osobnim ugledom i popularnošću, učinio je goleme usluge Sjedinjenim državama u njezinom ratu za nezavisnost od 1775. do 1883., sklopio je s Francuskom savez 1778., a 1783. bio je potpisnik mirovnog ugovora s Velikom Britanijom nakon Američkoga rata za neovisnost. Vrativši se u Ameriku, Franklin sudjeluje u stvaranju američkog ustava 1787., a posljednjih godina života objavljuje niz članaka u korist ukidanja ropstva. Učenjak, neumoran borac za slobodu čovjeka, diplomat, vjerujući u djelotvornost razuma pri rješavanju ljudskih pitanja, Franklin je personifikacija i simbol svoga prosvjetiteljskog vijeka. Svojom nezavršenom autobiografijom (eng. Memoirs of the Life and Writings of Benjamin Franklin, 1771. – 1790.), koja je živi dokument o iskonima moderne Amerike, znatno je utjecao na američku idejnu tradiciju, primijenivši naslijeđena puritanska načela u praktičkom i utilitarnom tumačenju vlastita životnog uspjeha. [1]
Kao priznanje za svoj doprinos znanosti na području elektriciteta, dobio je 1753. Copleyevu medalju. Godine 1756. postao je jedan od malog broja Amerikanaca koji su postali član Kraljevskog društva. Franklinovo učenje o elektricitetu razradio je hrvatski isusovac, fizičar i velikan hrvatske znanosti Josip Franjo Domin.[2]