Decameron
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dekameron (ital. Il Decamerone, Decameron) je zbirka od 100 novela koju je napisao italijanski autor Đovani Bokačo. Vjerovatno je započeta 1350, a zaršena 1353. godine. To je srednjevjekovni alegrijski rad čije priče imaju oblike od erotskih do tragičnih. Teme su ljubavne ili o lukavosti i raznim neslanim šalama. Iako je to veliko umjetničko djelo sa elementima zabavnog karaktera, ipak je to važan istorijski dokument života u 14. vijeku. Dekameron u prijevodu znači 10 dana.
- Za ostala značenja, vidi Decameron (razvrstavanje).
Decameron | |
---|---|
Autor(i) | Giovanni Boccaccio |
Originalni naslov | Il Decameron, cognominato Prencipe Galeotto |
Naslov prijevoda | Dekameron |
Prevodilac | John Payne Richard Aldington James McMullen Rigg Mark Musa Peter Bondanella i drugi |
Država | Italija |
Jezik | talijanski |
Žanr(ovi) | srednjovjekovna alegorija, komedija, satira |
Izdavač | Filippo and Bernardo Giunti |
Datum izdanja | 1351.-1353. |
Vrsta medija | tvrde i meke korice |
Stranica | 698 |
ISBN | 9781442935761 |
OCLC broj | 58887280 |
Dewey Decimal | 853.1 |
LC klasifikacija | PQ4267 |
Svaka priča je prožeta porukom da treba uživati u svakom trenutku, kao i kritikom lažnog morala. Sve priče su povezane jednom okvirnom koja govori kako su se sedam devojaka i tri mladića sklonili od kuge koja je harala Firencom na obližnjem imanju, gde su proveli 10 dana tako što je svaki dan svako ispričao po jednu priču. Posle svake priče se nalazi podatak kog dana je ispričana priča i koja je bila po redu toga dana. Bokačo je ovu zbirku pripovedaka posvetio svojoj dragoj Fjameti.
Dekameron se smatra jednim od najznačajnijih djela italijanske i evropske književnosti, djelom koje je utemeljilo italijansku prozu na narodnom jeziku.