Fridrik II., car Svetog rimskog carstva
From Wikipedia, the free encyclopedia
Fridrih II. (26. decembar 1194—13. decembar 1250) je bio car Svetog rimskog carstva (1220—1250), kralj Nemačke (1212—1250), kralj obje Sicilije (1198—1250), titularni kralj Soluna (1230—1239) i kralj Kipra i Križarskog Kraljevstva (1225—1228). Pripadao je dinastiji Hoenštaufovaca. Bio je jedan od najenergičnijih i najsposobnijih vladara srednjeg veka.
Odrastao je i živio najviše na Siciliji, jer mu je majka bila ćerka Rodžera II Sicilijanskog. Često je bio u ratu sa Papskom državom, tako da je bio dva puta ekskomuniciran i jako ocrnjen u hronikama toga vremena. Papa Grgur IX ga je čak nazvao antihristom. Bio je prozvan stupor mundi, čudom sveta. Govorio je devet jezika, a pisao je na sedam jezika u doba kad su mnogi vladari jedva bili pismeni. Bio je pokrovitelj nauka i umetnosti, tako da je finansijski podržavao sicilijansku školu poezije, a od 1220. na njegovom dvoru se koristi sicilijanski jezik. Sicilijanska škola je imala kasniji veliki uticaj na Dantea i moderni italijanski.