Kraški proces
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kraški proces je geomorfološki proces koji nastaje dejstvom tekuće i atmosferske vode na rastvorljive stenske mase. Najzastupljenije rastvorljive stene u prirodi su karbonatne stene (krečnjaci i, u manjoj meri, dolomiti). Kraški proces se može, mada u manjoj meri, razvijati i na gipsu, anhidritu, ležištima soli, itd.
Kraški proces karakteriše se razvojem na velikim površinama. U pitanju su stotine i hiljade kvadratnih kilometara. Proces je dugotrajan, razvija se u vremenu, koje se meri geološkim merilima vremena.
Termin kras dobio je naziv po geografskoj oblasti, koja se nalazi na granici između Italije i Slovenije (vidi: Kras (geografija) (sr)). Oblast je ograničena potezom Monfalkone – Trst – Pivka – Postojna – Vipava – Gorica. U Italiji ta oblast se naziva Karso (italijanski: Carso). Slovenački naziv je kras, nemački karst, a srpskohrvatski kras ili krš. Naziv oblasti s tipskim razvojem procesa usvojen je kao termin koji označava geomorfološku pojavu, odnosno specifičan proces, ali i kao naziv za specifične hidrogeološke pojave, poniranje voda, njihove podzemne tokove i ponovno pojavljivanje na površini terena.
Osnove naučnog poznavanja krasa postavio je Jovan Cvijić (1893)[1]. On je u svetsku literaturu uveo i veliki broj srpskih termina, koji se danas internacionalno koriste („polje“ kao termin za kraško polje, „dolina“, kao termin za vrtaču, „uvala“)[1].
Kraški proces je razvijen širom sveta. Njegovi oblici sreću se na svim kontinentima u različitim varijetetima, u zavisnosti od klimatskih uslova i geoloških karakteristika terena. Poznate oblasti predstavljaju kras Peloponeza, Jamajke, Kine, Moravski kras okoline Brna u Češkoj, kras pisaće krede u Engleskoj, itd.