Križarski rat 1197.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Križarski rat 1197, također poznat kao Križarski rat Henrika VI (njemački: ) ili Njemački križarski rat (Deutscher Kreuzzug) bio je križarski rat kojeg je pokrenuo hohenstaufenski car Henrik VI kao odgovor na prekinut pokušaj svog oca, cara Friedricha Barbarosse tokom Trećeg križarskog rata 1189–90. Stoga se taj križarski rat također naziva "Carev križarski rat."[1]
Križarski rat 1197. | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Križarskih ratova | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Sveto Rimsko Carstvo | Ajubidi | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Henrik VI | Malik el Adil | ||||||
Snage | |||||||
60 000 | Nepoznato | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Nepoznato | Nepoznato |
Dok su njegove snage već bile na putu prema Svetoj Zemlji, Henrik VI je umro prije svog polaska u Messine 28. septembra 1197. godine. Sukob za prijesto koji je uslijedio između njegovog brata Filipa Švapskog i njegovog welfskog suparnika Otona od Brunswicka naveo je križare visokog ranga da se vrate u Njemačku kako bi zaštitili svoje interese tokom idućih carskih izbora.[2] Plemići koji su ostali u pohodu zauzeli su obalu Levanta između Tira i Tripolija prije nego što su se vratili u Njemačku. Križarski rat je naglo završio nakon pala Sidona i Bejruta 1198. godine.[2]