Mitohondrije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mitohondrije su ćelijske organele prisutne u ćelijama skoro svih eukariotskih organizama. Smatraju se centralnim mestom metabolizma ćelije. Mitohondrije su mesto aktivnosti ciklusa trikarboksilne kiseline kao i mesto sinteze ATP-a oksidativnom fosforilacijom. Mitohondrije su cilindrične strukture dimenzija 0,3-0,1 mikrometara sa 10-5 mikrometara.
Mitohondrije su organele sa najvećom količinom membrana. Njihov sadržaj je obavijen dvema membranama – spoljašnjom i unutrašnjom, između kojih se nalazi međumembranski prostor. Spoljašnja membrana je glatka i u kontaktu je sa citoplazmom. Unutrašnja membrana gradi mnoge uvrate označene kao kriste ili tubule, usled čega je njena površina oko pet puta veća od površine spoljašnje membrane. Na njoj se nalaze enzimi transportnog lanca elektrona koji omogućuju stvaranje ATP u procesu ćelijskog disanja. Zbog produkcije ovog visokoenergetskog jedinjenja mitohondrije se popularno nazivaju i 'električne centrale' ćelije.
Unutrašnji sadržaj mitohondrija naziva se matriks. U njemu se nalaze:
- ribozomi, koji su sitniji od onih u citoplazmi – obeleženi su kao 70S;
- mitohondrijalna DNK (m-DNK) koja je prstenasta (slična prokariotskoj) i ima sposobnost da se replikuje nezavisno od replikacije DNK u jedru; time i mitohondrije mogu da se udvajaju (samoduplikacija) nezavisno od deobe same ćelije;
- enzimi Krebsovog ciklusa.