Renesansa u Škotskoj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Renesansa u Škotskoj bila je kulturni, intelektualni i umjetnički pokret u Škotskoj, koji je trajao od kasnog petnaestog stoljeća do početka sedamnaestog stoljeća. Povezana je sa panevropskom renesansom, za koju se obično smatra da je započela u Italiji u kasnom četrnaestom stoljeću i da je prodrla do sjeverne Evrope u formi sjevernoevropske renesanse u petnaestom stoljeću. Uključila je pokušaj oživljavanja principa klasičnog doba, uključujući humanizam, duh učenjačkog istraživanja, skepticizma i koncepata ravnoteže i proporcije. Historičari od dvadesetog stoljeća dovode u pitanje jedinstvenost i jedinstvo renesanse, ali vidljivo je da je u Škotskoj došlo do značajnih promjena u obrazovanju, intelektualnom životu, književnosti, umjetnosti, muzici, nauci i politici.
Kraljevski dvor igrao je u Škotskoj središnju ulogu u pokroviteljstvu i širenju renesansnih djela i ideja. Također je bio ključan za raskošno prikazivanje političke i religijske uloge monarhije. Renesansa je dovela do prihvaćanja ideja imperijalne monarhije, potičući škotsku krunu da se pridruži novim monarhijama podvlačeći autoritet i značaj monarha. Sve veći naglasak na obrazovanje u srednjem vijeku postao je dijelom humanističkog i potom protestantskog programa za širenje i reformiranje školstva. Rezultirao je širenjem školskog sistema i osnivanjem šest univerzitetskih koledža do kraja šesnaestog stoljeća. Relativno velik broj škotskih učenjaka studirao je na evropskom kontinentu ili u Engleskoj i neki, kao što su Hector Boece, John Mair, Andrew Melville i George Buchanan, vratili su se u Škotsku, gdje su odigrali veliku ulogu u razvoju škotskog intelektualnog života. Djela na narodnom jeziku (škotskom) počela su se javljati u petnaestom stoljeću, dok je latinski ostao glavni književni jezik. Uz pokroviteljstvo Jamesa V. i Jamesa VI, u pisce su spadali William Stewart, John Bellenden, David Lyndsay, William Fowler i Alexander Montgomerie.
U šesnaestom stoljeću, škotski kraljevi – naročito James V – sagradili su palače u renesansnom stilu, počevši u Linlithgowu. Taj trend ubrzo se proširio na članove aristokracije. Slikarstvo je bilo pod snažnim utjecajem flamanske umjetnosti, sa djelima koja su se naručivala sa kontinenta i Flamancima koji su služili kao dvorski umjetnici. Dok je crkvena umjetnost ispaštala uslijed ikonoklazma i gubitka pokroviteljstva kao rezultat reformacije, kućni ukrasi i portreti postali su značajni za bogate, pri čemu se George Jamesone uzdigao kao prvi veliki imenovani umjetnik u ranom sedamnaestom stoljeću. Muzika je također upila šire evropske utjecaje iako je reformacija izazvala udaljavanje od složene polifonijske crkvene muzike prema prostijem pjevanju metričkih psalama. Zajedno sa ujedinjenjem engleske i škotske krune 1603. godine, reformacija je također uklonila škotski dvor i crkvu kao izvore pokroviteljstva, promijenivši smjer umjetničkog stvaralaštva i ograničivši njegov obim. U ranom sedamnaestom stoljeću glavni elementi renesanse počeli su ustupati mjesto stoicizmu, manirizmu i baroku.