Špageti-vestern
From Wikipedia, the free encyclopedia
Špageti-vestern, znan i kao italijanski vestern ili makaroni vestern (poglavito u Japanu),[1] je široki podžanr vesterna koji se pojavio u 1960-ima nakon što je Sergio Leone svojim stilom ostvario velik uspjeh na međunarodnom tržištu. Termin su skovali američki filmski kritičari i druge zemlje jer ove vesterne nisu režirali i producirali Amerikanci, već "tuđinci" Italijani. Glumac Aldo Sambrell tvrdi da je frazu "špageti vestern" skovao talijanski novinar Alfonso Sancha.[2] U Italiji se ovi vesterni pak zovu western all'italiana ("vestern na talijanski način"). Italo-Western se također koristi, osobito u Njemačkoj. Pojam Eurovestern može se koristiti i za vesterne koji su snimljeni u Europi, izvan Italije, poput njemačkih Winnetou filmova, ili "Ostern", rijetkih vesterna snimljenih u tadašnjoj istočnoj Europi, poput čehoslovačkog Lemonade Joe. Većina ovih filmova bile su međunarodne koprodukcije između Italije, Španije, a katkad i Francuske, Njemačke, Jugoslavije i SAD-a.
Ovi filmovi su izvorno pušteni u distribuciju u Italiji, ali su povremeno imale multijezične glumce te je zvuk bio naknadno sinkroniziran, zbog čega nemaju italijanski kao zvanični dominatni jezik.[3] Tipičan špageti-vestern imao je italijanskog režisera, italijansko-španjolsku[4] filmsku ekipu, te italijanske, španjolske, njemačke i američke glumce. Najpoznatiji američki glumac svakako je postao Clint Eastwood u tri filmova Sergija Leona.
Preko 600 europskih vesterna je snimljeno između 1960. i 1980.[5] Najpoznatiji su oni koje je režirao Leone a glazbu skladao Ennio Morricone: trilogija o dolarima: Za šaku dolara (1964), Za dolar više (1965) i Dobar, loš, zao (1966). Ta tri se često navode kao jedani od najboljih vesterna uopće.[6]