Starogrčka skulptura
From Wikipedia, the free encyclopedia
Starogrčka skulptura se može podijeliti na dva načina skulpturnog djelovanja: arhitektonska skulptura i slobodna skulptura. Arhitektonska skulptura, redovito reljefna, vezano je uz arhitekturu jer je njen sastavni dio. Slobodna skulptura nije vezana za prostor jer je izrađena tako da stoji slobodno u prostoru. Grčku skulpturu možemo podijeliti na tri vremenska perioda: arhajsku (grčki archaios = prastar, drevan), klasičnu i helenističku skulpturu.
- Arhajska ili rana skulptura traje od 650. do 450. godine
- Klasična skulptura traje od 450. do 323. godine
- Helenistička skulptura traje od 323. do Kristova rođenja
Skulptura kod Grka zauzima mnogo važniju ulogu nego li arhitektura i slikarstvo. Jezgra hrama bila je skulptura božanstva oko kojeg se oblikovao prostor. Prostor nije zamišljen kao sastajalište vjernika nego kao božji hram. Ovdje je arhitektura okvir dok je skulptura središte (kod Egipćana i Mezopotamaca je skulptura samo dodatak arhitekturi). Prve grčke skulpture bile su od drveta, a kasnije pretežno od mramora ili bronce. Glavni predmet grčke skulpture bilo je golo ljudsko tijelo.