Termička korisnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Termička korisnost ili stupanj termičkog iskorištenja () u termodinamici je bezdimenzionalna vrijednost koja nam govori kolika je iskoristivost nekog toplinskog stroja, kao što su kotlovi, turbine, motori s unutarnjim izgaranjem, itd.
Ulazna veličina, (), koja se nalazi u nazivniku razlomka je energija koju smo unijeli u proces, npr. toplina koju može osloboditi gorivo u radnom procesu motora.
Izlazna veličina koja se nalazi u brojniku biti će mehanički rad (), i/ili izlazna toplina (). Kako sva uložena ili potrošena energija ima svoju cijenu, možemo omjer postaviti na slijedeći način:
Također možemo postaviti i omjer koji će nam još točnije odrediti stupanj iskorištenja:
Kako je dobivena energija ili rad uvijek manji od uloženog, tada vrijedi:
Ovu vrijednost () se često izražava u postotcima, koji se naravno kreću od 0 do 100%.
Zbog raznih gubitaka topline, trenja, itd. stvarna vrijednost stupnja iskorištenja je mnogo manja od 100%. Kako pri svakom pretvaranju energije iz jednog oblika u drugi postoji određen gubitak, prava usporedba stupnja iskorištenja može se izvršiti samo ukoliko se uzmu u obzir svi gubici od primarnog oblika energije pa do potrošača. Općenito možemo tvrditi da je stupanj iskorištenja manji što je više posrednika u sustavu.Njegova veličina je oko 25% za benzinske automobilske motore, 35% za termoelektrane, a najiskoristiviji uređaj danas su veliki brodski motori koji su probili granicu ukupnog stupnja iskorištenja preko 50%.