The Sign of the Cross (film)
film / From Wikipedia, the free encyclopedia
The Sign of the Cross (sh. Znak križa) je američki crno-bijeli historijski film snimljen 1932. u režiji Cecila B. DeMillea, poznat kao prvo zvučno ostvarenje među njegovim historijskim i religijskim spektaklima.
The Sign of the Cross | |
---|---|
Režija | Cecil B. DeMille |
Producent | Cecil B. DeMille |
Scenario |
|
Uloge | |
Muzika |
|
Fotografija | Karl Struss |
Montaža | Anne Bauchens |
Distribucija | Paramount Pictures |
Datum(i) premijere | 30. 11. 1932 (1932-11-30)
|
Trajanje | 125 min. |
Zemlja | Sjedinjene Države |
Jezik | engleski |
Budžet | 650.000 $ |
The Sign of the Cross predstavlja adaptaciju istoimene drame britanskog pisac Wilsona Barretta koja je bila premijerno prikazana nedugo nakon objavljivanja Sienkiewiczovog romana Quo vadis i s kojim dijeli mjesto radnje kao i velike sličnosti s likovima. Zbog toga se Sign of the Cross ponekad smatra jednom od "neslužbenih" ekranizacija Sienkiewiczovog romana. Radnja je smještena u Rim godine 64. kada gradom i svijetom vlada okrutni car Neron (čiji lik tumači Charles Laughton) zajedno sa svojom razvratnom suprugom Popejom (čiji lik tumači Claudette Colbert). Protagonist, čiji lik tumači Fredric March, je rimski gradski prefekt Marko Superb koji se zaljubi u lijepu kršćanku Merciju zbog koje se na kraju preobraćuje i zajedno sa njom stradava kao mučenik u areni.
Usprkos svom nominalno kršćanskom sadržaju, glavna atrakcija za publiku se temeljila na DeMilleovom vještom korištenju stereotipova o nemoralu, razvratu i dekadenciji poganskog Rima kao izgovora za prikazivanje implicitno, a u nekim slučajevima i eksplicitno erotskih scena. Uz scenu u kojoj se Popeja kupa u magarećem mlijeku, The Sign of the Cross je sadržavao eksplicitno lezbijske likove, kao i scene sa golim robinjama. Takva praksa, karakteristična za tzv. predkodovski Hollywood, je upravo u slučaju The Sign of the Cross smatrana posebno uvredljivom od strane konzervativnih i katoličkih krugova, te je potakla stvaranje Nacionalne lige za pristojnost, jedne od najuticajnijih i najuspješnijih grupa za pritisak u historiji Hollywooda. Pod njenim pritiskom su hollywoodski producenti godine 1934. konačno počeli primjenjivati strogi Haysov kodeks, čija je žrtva postao i sam The Sign, iz koga su nakon ponovnog prikazivanja 1938. izbačeni brojni "problematični" dijelovi. Film je u integralnom obliku postao dostupan tek 1993. godine.