Корисник:Mi20174/Tuzioceva zabluda
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tužiočeva zabluda je zabluda statističkog zaključivanja na osnovu nekog testa, kao što je npr. poklapanja DNK testa. Pozitivan rezultat u testu, može biti pogrešan, iako je velika verovatnoća da je test tačan. Ova pojava se naziva „tužiočeva zabluda", jer je obično koristi tužilac, kako bi preuveličao verovatnoću krivice optuženog. Zabluda se takođe može koristiti i za dokazivanje drugih tvrdnji, recimo, nevinosti optuženog.
Овај чланак је део пројекта семинарских радова на Математичком факултету у Београду. Датум уноса: март—јун 2022. Ова група студената уређиваће у простору чланака. Немојте пребацивати чланак у друге именске просторе. Позивамо вас да допринесете његовом квалитету и помогнете студентима при уређивању. |
Na primer, kada bi se znalo da počinilac ima istu krvnu grupu kao i okrivljeni, i da tu istu krvnu grupu ima oko 10% stanovnistva, verzija tužiočeve zablude, bila bi ta da je verovatnoća da je optuženi kriv, 90%. Međutim, ovaj zaključak je tačan, ako je optuženi izabran kao glavni osumljičeni, nakon istrage i čvrstih dokaza. U suprotnom, ovakav način zaključivanja je pogrešan, jer se zanemaruje visoka verovatnoća nevinosti kod osumnjičenog lica.
U suštini, zabluda uključuje pretpostavku da je verovatnoća slučajnog podudaranja jednaka verovatnoći da je optuženi nevin.
Matematički, zabluda je rezultat pogrešnog razumevanja koncepta uslovne verovatnoće, koja je definisana kao verovatnoća da se događaj A desi s obzirom da je poznato – ili se pretpostavlja – da se događaj B dogodio, i zapisuje se kao P(A|B) . Greška se zasniva na pretpostavci da je P(A|B) = P(B|A), gde A predstavlja događaj pronalaženja dokaza o optuženom, a B slučaj da je okrivljeni nevin. Ali ova jednakost nije tačna: u stvari, iako je P(A|B) obično veoma mali, P(B|A) ipak može biti mnogo veći.