Buđ
Буђи су велики и таксономски разнолики број врста гљива у којима раст хифа резултира обезбојавањем и замућењем, нарочито на храни. / From Wikipedia, the free encyclopedia
Buđ ili plesan je gljivica koja raste u obliku višećelijskih niti koje se zovu hife[1][2]. Suprotno tome, gljivice koje mogu usvojiti jednostaničnu način rasta nazivaju se kvasci.
Buđ ili plesan | |
---|---|
Nektarine napadnute sa dvuje različite plesni | |
Научна класификација | |
Домен: | |
Царство: | |
Grupa | |
|
Buđi su veliki i taksonomski raznolik broj vrsta gljiva kod kojih rast hifa rezultira gubljenjem boje i mutnim izgledom, posebno na hrani[3]. Mreža ovih cjevastih razgranatih hifa, koja se nazivaju micelijum, smatra se jednim organizmom. Hife su uglavnom prozirne, pa se micelijum čini po površini kao vrlo fine, lepršave, bele niti. Poprečni zidovi (sepse) mogu ograničiti povezane pregrade duž hifa, a svaki sadrži jedno ili više, genetski identičnih jezgara. Prašnjava tekstura mnogih kalupa prouzrokovana je bogatom proizvodnjom aseksualnih spora (konidija) nastalih diferencijacijom na krajevima hifa. Način formiranja i oblik ovih spora tradicionalno se koristi za razvrstavanje buđi [4]. Mnoge od ovih spora su obojene, što gljivu čini mnogo očiglednijom za ljudsko oko u ovoj fazi njegovog životnog ciklusa.
Buđi se smatraju mikrobima i ne formiraju specifičnu taksonomiju ili filogenetsku grupu, ali se mogu naći u odeljenjima Zygomycota i Ascomycota . U prošlosti je većina buđi bila klasifikovana unutar Deuteromicota[5]. Naziv buđ je korišćen kao zajedničko ime za sada negljivične grupe kao što su vodene buđi ili sluzave buđi koje su prethodno klasifikovane kao gljivice[6][7][8].
Buđi prouzrokuju biorazgradnju prirodnih materijala, što može biti nepoželjno kada nastane kvarenje hrane ili oštećenje imovine. Takođe igraju važnu ulogu u biotehnologiji i nauci o hrani u proizvodnji različitih namirnica, pića, antibiotika, lekova i enzima.
Neke bolesti životinja i ljudi mogu biti prouzrokovane određenim buđima: bolest može biti rezultat alergijske osjetljivosti na spore buđi, rasta patogenih buđi unutar tela ili posledica gutanja ili udisanja toksičnih spojeva (mikotoksina) proizvedenih buđima[1].
Sem digestivnih enzima, buđi su poznate i značajne zbog lučenja antibiotika. Penicilin je antibiotik izrađen od je od buđi (čije ime potiče od gljivice Penicillium), otkrio ga je Alexander Fleming[9]. Pojedine buđi koriste se u prehrambenoj industriji.
Buđ nastaje na vlažnom, toplom vazduhu, naročito tamo gde ima dosta namirnica. Jedne se hrane trulom biljnom i životinjskom materijom, druge su paraziti, to jest, žive na živim bićima. Buđi mogu rasti na zidovima, hlebu, sirevima, voću, povrću, deblima, listovima biljaka, izmetima, pa čak i na drugim gljivama kao što su pečurke.