Pravobranilaštvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pravobranilaštvo je organ javne vlasti kojem je poverena zaštita prava određenih javnopravnih subjekata, a pre svega države. Pravobranilaštvo zastupa državu ili druge subjekte javne vlasti (opštine, gradove, pokrajine) kao stranku u postupku pred sudovima i organima uprave, a takođe deluje i kao pravni savetnik države ili drugih subjekata javne vlasti, odnosno njihovih organa.
Pravobranilaštvo nije jedini zastupnik države, odnosno svi državni organi su zastupnici države, koji kreiraju i sprovode njenu volju, svaki u granicama svoje nadležnosti. Tako je i uloga pravobranilaštva ograničena na zastupanje države samo u jednom jasno određenom segmentu pravnih odnosa u kojima država učestvuje. U tom smislu, pravobranilaštvo se definiše kao pravosudni državni organ čija je nadležnost određena u ostvarivanju pravobranilačke funkcije, kao jednog segmenta izvršne funkcije državne vlasti, koja se sastoji u ostvarivanju i zaštiti imovinskih prava i interesa države, kroz pravno zastupanje i savetovanje države, odnosno državnih organa i organizacija.[1]
Pravobranilaštvo se često naziva državnom advokaturom, iako pravobranilac nije advokat, odnosno pravobranilac u postupcima zastupa državu i njene organe kao zakonski zastupnik, za razliku od advokata koji stranku zastupa kao punomoćnik. Ovo je bitna razlika jer je advokat, kao punomoćnik stranke, vezan nalozima svoje stranke (vlastodavca), a stranka može i sama preduzeti svaku radnju u postupku, pa i opozvati radnje koje je preduzeo njen advokat. Sa druge strane, pravobranilac, kao zakonski zastupnik stranke, preduzima sve potrebne radnje u pravnim postupcima kao sama stranka, radnje koje preduzme u tim postupcima niko ne može opozvati, niti drugi državni organi mogu mimo pravobranioca preduzimati radnje zastupanja u postupcima.