Vešanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vešanje u svom tradicionalnom i uobičajenom smislu označava davljenje, pri čemu se koristi težina same osobe, uz pomoć predmeta (omča) koji je toj osobi omotan oko vrata, što izaziva pritisak na disajne puteve i vratne arterije. Vešanje u pravilu za cilj ima izazvati smrt obešene osobe, te je kroz istoriju bio jedan od najčešćih i najpopularnijih metoda pogubljenja, a u današnjem svetu predstavlja najčešći oblik samoubistva. U retkim slučajevima može biti posledica nesrećnog slučaja, a kao jedan od primera se često navodi autoerotska asfiksija.
Za druge upotrebe, pogledajte Vešanje vozila.