Historija Visokog
From Wikipedia, the free encyclopedia
Područje Visokog bilo je naseljeno od 5. milenijuma pr. n. e, dok je Okolište reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih[1][2] neolitskih naselja u jugoistočnoj Evropi. Visočka dolina bila je rani centar srednjovjekovne države Bosne.[3] U Milima je bilo bansko sjedište i centar državnog života, gdje se održavao stanak, te krunidbeno mjesto prvog bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića.[4] Stari grad Visoki koji se nalazi na brdu Visočica je bio politički važna tvrđava[5], a njegovo podgrađe Podvisoki je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[6] U prvoj polovini 14. stoljeća, je u obližnjim Moštrima bila kuća krstjana.[7]
Od srednjovjekovnog grada, Visoko će izrasti u naselje osmanskog tipa. U okvirima ovog novog tipa grada historijsku ulogu imao je bosanski namjesnik Ajas-paša[8] 11. novembra 1911, u zadnjim godinama Austrougarske uprave, grad je skoro potpuno izgorio u požaru koji je slučajno započet.[9] Prije rata u Bosni i Hercegovini Visoko je najveći izvoznik tekstila i kože u Jugoslaviji, dok su danas nosioci privrednog razvoja i dalje kožarsko-tekstilna industrija, ali i auto-industrijska. Od 2006. Visoko posjećuju desetine hiljada turista[10][11] zbog tvrdnji Semira Osmanagića da u Visokom postoje pradavne piramide.