Ksilem
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ksilem (grč. ξύλον - ksilon = drvo) je, uz floem, jedno od dva tipa transportnog tkiva kod vaskularnih biljaka. Najbolje poznato ksilemsko tkivo je drvo, iako ga imaju i druge biljke. Osnovna funkcija mu je transport vode i biljnih nutrijenata.[2]
Nekada se smatralo da se provodnim elementima ksilema isključivo transportira voda sa mineralnim tvarima, od korijena do svih dijelova biljke, a prems novijim saznanjim, u ksilemskom soku mogu naći
- mnogi organski spojevi koje proizvodi i korijen (npr. alkaloidi) ili ih biljka usvaja iz tla;
- aminokiseline i amidi koji sestvaraju prilikom redukcije nitrata i ugrađivanja soli amonija u organske spojeve.
- u proljeće kod višegodišnjih biljaka, prije listanja, biljka se, preko ksilema, iz korijena i različitih podzemnih organa za skladištenje (gomolji, lukovice, rizomi i sl.) snabdijeva organskim materijama;
- klijanje mlade biljke kroz ksilem transportiraju organske materije iz sjemena ili drugih podzemnih organa;
- transportuju se biljni hormoni, citokinini i giberelini, koje proizvodi korijenski meristem;
- prenose spore i toksini patogenih gljiva i virusi.
Zbog transpiracije u nadzemnim dijelovima biljke i apsorpcije vode u korijenu, javlja se razlika u pritisku, koja se naziva usisna sila, a koja omogućava kretanje vode naviše.
Ksilem je građen od mrtvih ćelija sa odrvenjelim zidovima, koje se nazivaju:
- traheje i traheide
- parenhimsko tkivo ksilema
- mehanički tkivo, libriformna vlakna