Visoko u sastavu Austro-Ugarske
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nakon Berlinskog kongresa, Austrougarska je 1878. okupirala većinu tadašnje Bosne i Hercegovine. Otpor austrijskoj vojsci je bio kratkotrajan, i trajao nekih 6 sati pod vodstvom Muhameda ef. Hadžijamakovića, a pridružili su im se i pravoslavni Visočani.[1] Konačan otpor je slomljen poslije podne 17. augusta 1878. kada se grupa povlači prema Sarajevu.[1]
U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. Iako se veći broj muslimana tada iselio u Tursku, i dalje je Visoko ostalo pretežno muslimansko mjesto jer je od 4715 stanovnika, njih 3677 su bili muslimani.[2] U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama, te da ima 752 kuće. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobračajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne.Gradska uprava je 1901. sagradila vodovod, a voda je uzeta iz izvora Perutac i Kraljevac.[2]
Odmah poslije okupacije, ruždija je zatvorena, a otvorena komunalna osnovna škola 1886. i franjevačka gimnazija 1900. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao tabački zanat, tako je izvoz kože rastao. Godišnje se prerađivalo 20.000 goveđih i 60.000 ovčjih i kozijih koža, a opančari su izrađivali milion pari opanaka.
Kasnije su slijedile zgrade Kotarskog ureda i suda (sada zgrada općine Visoko, 1895.), zgrada Franjevačke gimnazije sa crkvom (1899. - 1900.), zgrada tadašnje gradske općine (sada Zavičajni muzej), zgrada osnovne škole na Kraljevcu (današnja osnovna škola "Kulin Ban", izgrađena 1889. godine)i tako dalje. Zgrade su se većinom gradile u neomaurskom stilu i ublaženim varijantama neoklasicizma.
Komunalna djelatnost se proširila dolaskom Austrije gdje se u 1882. godini spominje Visoko kao organizovana naseobina sa trgovinom, uredima i drugim institucijama.. Visoko je tada imalo 752 kuće, 467 je bilo na sprat. 1887. godine u Visokom je otvorena apoteka. U istom periodu razvija se i organizovana uprava, te je 1897. godine usvojen Statut gradskog poglavarstva, a na temelju njega donosi se Pravilnik o pijačnom redu.
Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao tabački zanat, tako je izvoz kože rastao. Godišnje se prerađivalo 20.000 goveđih i 60.000 ovčjih i kozijih koža, a opančari su izrađivali milion pari opanaka.[3] Car Franjo Josip I. je 30. maja 1910. prilikom svoje posjete Bosni i Hercegovini obavio kratki posjet Visokom.[4][5]