Država Slovenaca, Hrvata i Srba
From Wikipedia, the free encyclopedia
Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS) proglašena je 29. listopada 1918., istodobno kada je Hrvatski sabor raskinuo sve državno-pravne veze s Austro-Ugarskom. Nova je država nastala od ozemlja bivše Austro-Ugarske na kojima su živjeli južnoslavenski narodi. Na čelu države se nalazilo Narodno vijeće SHS, na čijem se čelu nalazio slovenski političar Anton Korošec, dok su potpredsjednici bili Hrvat Ante Pavelić, stariji i Srbin Svetozar Pribićević. Država SHS bezuspješno je pokušavala od sila Antante zatražiti priznanje. Istodobno su sa srpskom vladom tekli pregovori o njezinu ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, kojem su ujedinjenje bili izrazito skloni politički predstavnici srpskog pučanstva na području Države SHS - dok su preostale političke snage bile prema ujedinjenju jednako skeptične, koliko na njega ponukane pokretima talijanskih trupa, koje su zauzimale dijelove ozemlja Države SHS.
|
Ženevskom deklaracijom, 9. listopada 1918., bilo je predviđeno očuvanje Države SHS i Srbije kao zasebnih državnih cjelina nove savezne sržave, te ustroj zajedničke vlade nove države za zajedničke poslove do donošenja ustava, ali je sadržaj ove deklaracije srpska vlada uskoro izigrala. Inicijativu u provođenju ujedinjenja uspio je preuzeti prvak Hrvatsko-srpske koalicije Svetozar Pribićević, koji je težište donošenja političkih odluka prenio na Narodno vijeće SHS u Zagrebu, koje je 24. studenoga 1918. donijelo odluku o ujedinjenju Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom. Iako Hrvatski sabor taj akt nije usvojio, dana 1. prosinca 1918. u Beogradu je srpski regent Aleksandar Karađorđević proglasio ujedinjenje i stvaranje Kraljevstva SHS, čime Država SHS prestaje postojati.[1]