Magični broj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Magični broj je broj nukleona (protona i neutrona) u atomskoj jezgri koji atomsku jezgru čini vrlo stabilnom: 2, 8, 20, 28, 50, 82 i 126. Uklanjanje ili pobuđivanje nukleona iz takvih atomskih jezgara zahtijeva više energije nego uklanjanje ili pobuđivanje nukleona iz jezgara koje nemaju magični broj nukleona. Teorijsko objašnjenje stabilnosti dala je M. Goeppert-Mayer (1950.) u modelu nuklearne ljuskaste strukture. Prema tomu modelu ljuske atomskih jezgara koje sadrže magični broj nukleona popunjene su i zato iznimno stabilne (kao što su prema Paulijevu načelu popunjene i stabilne elektronske orbitale atoma plemenitih plinova).
Dvostruko su magične i još stabilnije jezgre kojima su brojevi i protona i neutrona magični, na primjer helij 2He4, kisik 8O16, dva izotopa kalcija 20Ca40 i 20Ca48, dva izotopa nikla 28Ni48 i 28Ni78, olovo 82Pb208.
Smatra se da je za izduženi oblik velike atomske jezgre magični broj protona 108, a magični broj neutrona 162 i da je jezgra izotopa transuranijskoga kemijskog elementa hasija 108Hs270 dvostruko magična. Njezino je vrijeme poluraspada 10 sekundi.[1]