Nacionalni park Waterton Lakes
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nacionalni park Waterton Lakes (engleski: Waterton Lakes National Park) je jedan od najstarijih kanadskih nacionalnih parkova, osnovan još 1895. godine. Nalazi se na istočnim obroncima kanadskog Stjenjaka na krajnjem jugozapadu kanadske pokrajine Alberte. NP Waterton Lakes ima površinu od od 505 km² i cijelom svojom južnom stranom graniči s NP Glacierom u Montani (SAD), s kojim je službeno ujedinjen u međunarodnoj akciji koju je poduzeo Sir Charles Arthur Mander u ime Internacionalnog Rotary kluba 18. lipnja 1932. godine. Zbog toga su oni zajedno postali rezervat biosfere 1979. godine, i upisani su a UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 1995. godine pod nazivom "Internacionalni park mira Waterton-Glacier".[1]
Internacionalni park mira Waterton-Glacier | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Kanada SAD |
Godina uvrštenja | 1995. (19. zasjedanje) |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | vii, ix |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:354 |
Koordinate | 51°02′45″N 110°54′55″W |
Sjedište parka se nalazi u istoimenom gradu i odmaralištu, Waterton Parku, koji se nalazi na obali jezera Waterton, po kojemu je park i dobio ime. Jezero Waterton je pak nazvano po engleskom prirodoslovcu i konzervacionistu iz 19. st., Charlesu Watertonu. Park je 2013. godine imao 402.542 posjetitelja,[2] što ga čini jednim od najsposjećenijih parkova u Kanadi.