Rosika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rosika (drozera, lat. Drosera), najveći je rod biljaka mesožderki po kojemu je porodica rosikovke (Droseraceae) dobila ime. Rodu pripada od 152[1] do 247 vrsta.[2]
Rosika | |
---|---|
Drosera pycnoblasta | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Nepenthales |
Porodica: | Droseraceae |
Rod: | Drosera L., 1753 |
Baze podataka | |
Ime roda dolazi od grčke riječi δρόσος (latinizirano: drosos) što znači "rosa" zbog ljepljivog sekreta na žljezdastim izdancima nalik dlakama izgledom poput rose za koje se lijepe kukci. Vrste rosika su epifiti koji žive na drugim biljkama. Ovi pripadnici porodice Droseraceae primamljuju, love i proždiru kukce uz pomoć biljnih lijepaka koje pokrivaju površine njihovih listova. Biljka koristi kukce kao dodatak prehrani zbog siromašnih ili oskudnih minerala tla na kojem raste. Razne vrste, koje se razlikuju po veličini i obliku, mogu se naći na svakom kontinentu Zemlje izuzev Antarktike, no najviše vrsta raste na južnoj polutci.[3] Smatra se da se rosika prvi put pojavila na Australiji te da su se australske vrste najprije proširile po Južnoj Americi, a potom po afričkom kontinentu.
Rosika je višegodišnja (rijetko jednogodišnja) zeljasta biljka, koja u iznimnim slučajevima može doseći starost i do 50 godina, a tvori uspravne rozete između 1 i 100 centimetara visine, ovisno o vrsti. Vrste penjačice mogu izrasti u puno dulje stabljike i do tri metara. Rosika uglavnom raste u toplijoj i vlažnoj klimi, ali se može naći i u umjerenijim krajevima Europe i Sjeverne Amerike. Ovisno o vrsti, može rasti na područjima od razine mora do nadmorske visine od 3500 metara.
Oprašivanje vrše kukci, ali ima i vrsta koje se samooprašuju. U narodnoj medicini koristila se od 14. stoljeća kao lijek za kašalj, iako su moderna istraživanja ukazala da je kod nekih oboljenja grla tek umjereno učinkovita. Između ostalog, koristila se i kao boja za tekstil. Zbog svojeg egzotičnog izgleda, rosika se ponegdje uzgaja kao ukrasna biljka. Biljni lijepak rosike sadrži posebna elastična svojstva, zbog čega je postala zanimljiva u istraživanjima biomaterijala. Širenje urbanih područja i isušivanje močvara radi širenja poljoprivrede prijete staništima rosike, iako je stupanj ugroženosti različit ovisno o regiji. Međunarodna udruga za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN) je status zaštite nekoliko afričkih vrsta klasificirala kao ugrožene ili osjetljive, premda je većina vrsta svrstana pod smanjeni rizik čime, zahvaljujući iznimnoj globalnoj raširenosti, toj biljci općenito ne prijeti izumiranje.
U Hrvatskoj rastu tri vrste rosike, to su rosika dugolistna (Drosera anglica), rosika povaljena (Drosera intermedia) i kritično ugrožena vrsta okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia)[4]