Roy Jay Glauber
From Wikipedia, the free encyclopedia
Roy Jay Glauber (New York, 1. rujna 1925. – Newton, Massachusetts, 26. prosinca 2018.), američki teorijski fizičar. Diplomirao (1946.) i doktorirao (1949.) na Harvardovu sveučilištu u Cambridgeu, gdje je radio kao profesor fizike. Bio je najmlađi znanstvenik uključen u Projekt Manhattan i proračunavanje kritične mase atomske bombe. Teorijski je povezao optiku i kvantnu mehaniku. Objasnio je da je temeljna razlika između svjetlosti emitirane iz vrućih izvora (na primjer električne žarulje) i laserske svjetlosti u tome što je svjetlost vrućih izvora mješavina svjetlosti više različitih frekvencija i faza, dok laseri emitiraju svjetlost jedinstvene frekvencije i faze (koherentnu svjetlost). Bavio se teorijom visokoenergetskih sudara hadrona, koherencijama između bozona u Bose-Einsteinovu kondenzatu. Za doprinos kvantnoj teoriji optičke koherentnosti dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2005. (te su godine nagrađeni i J. L. Hall i T. W. Hänsch).[1]
Roy Jay Glauber | |
| |
Rođenje | 1. rujna 1925. New York, SAD |
---|---|
Smrt | 26. prosinca 2018. Newton, Massachusetts, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Harvardovo sveučilište Projekt Manhattan |
Alma mater | Harvardovo sveučilište |
Akademski mentor | Julian Schwinger |
Poznat po | Koherentna svjetlost |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2005.) Član Kraljevskog društva (1997.) |
Portal o životopisima |