Young Americans
studijski album Davida Bowieja iz 1975. / From Wikipedia, the free encyclopedia
Young Americans deveti je studijski album britanskog glazbenika Davida Bowieja. Diskografska kuća RCA Records objavila ga je 7. ožujka 1975. godine. Uradak je označio odmak od žanra glam rocka prisutnog na prethodnim Bowiejevim albumima i prikazuje njegovo zanimanje za žanrove kao što su soul i R&B.[6] Bowie je glazbeni stil albuma kasnije nazvao "plastičnim soulom" i komentirao da ga čine "zdrobljeni ostatci etničke glazbe u doba muzak rocka koju je napisao i pjevao bijeli Britanac".[7]
Young Americans | ||||
---|---|---|---|---|
David Bowie (studijski album) | ||||
Žanr | blue-eyed soul,[1] ritam i blues,[2] Philadelphia soul[3] | |||
Objavljen | 7. ožujka 1975.[4] | |||
Snimanje | 11. kolovoza 1974. – siječanj 1975. | |||
Studio | Sigma Sound (Philadelphia, Pennsylvania); Record Plant i Electric Lady (Manhattan, New York) | |||
Trajanje | 40:13 | |||
Izdavač | RCA | |||
Producent(i) | David Bowie, Harry Maslin, Tony Visconti | |||
Recenzije | ||||
Kronologija albuma – David Bowie | ||||
| ||||
Singlovi s albuma Young Americans | ||||
| ||||
Izvorno snimanje albuma odvijalo se u Philadelphiji, a u njemu su uz Bowieja sudjelovali producent Tony Visconti i razni glazbenici, među kojima su gitarist Carlos Alomar, koji je kasnije postao jedan od glazbenika s kojim je Bowie najviše surađivao, i pjevač Luther Vandross. Bowieja je nadahnuo zvuk "lokalnih plesnih dvorana", u kojima su prevladavali "sočni žičani instrumenti, klizni šapati činela s pedalom i otmjeni R&B ritmovi Philadelphia soula".[8] Kasnija snimanja odvijala su se u New Yorku, kad je albumu doprinio i John Lennon.
Bowie je jedan od prvih tadašnjih britanskih pop-glazbenika koji se otvoreno počeo baviti crnačkim glazbenim stilovima. Uradak je bio veoma uspješan u Sjedinjenim Državama; pojavio se u prvih deset mjesta ljestvice Billboard 200, dok se pjesma "Fame" našla na prvom mjestu iste godine kad je objavljen album.[6] Uglavnom je dobio pozitivne kritike. Otada je reizdan u više navrata, a 2016. je remasteriran radi uvrštavanja u box set Who Can I Be Now? (1974–1976).